Procesi oko završetka izrade i usvajanja novoga Akcijskog plana za nacionalne manjine za razdoblje 2022. – 2025. privode se kraju. U medijima je prenesena i izjava ministrice Gordane Čomić da nova Radna verzija Akcijskog plana treba ići na što hitnije usvajanje od strane Vlade Republike Srbije. Ovom prigodom Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji (u daljem tekstu: HNV) želi ukazati zbog čega još uvijek nije trenutak za usvajanje ovako važnoga dokumenta. Riječ je o sljedećim propustima i manjkavostima.
Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog (u daljem tekstu: MINMPLJDD) je formiralo radnu skupinu od predstavnika nacionalnih vijeća nacionalnih manjina i prvi sastanak radne skupine održan je 20. prosinca 2021. godine. Nakon sastanka, 22 nacionalna vijeća dostavila su svoje prijedloge koje bi trebale biti unesene u sadržaje novog Akcijskog plana. Jedan od ključnih sastanaka u tome procesu bio je održan u Šapcu od 23. do 25. veljače 2022. godine i tom prilikom još jednom je obrazloženo zbog čega je neophodno da državne institucije uključe dostavljene usuglašene prijedloge nacionalnih vijeća nacionalnih manjina. Nakon što velika većina potreba nije uključena niti nakon tog dvodnevnog sastanka, HNV je dostavio pismenim putem komentare u nekoliko zasebnih dokumenata prema zadanim poglavljima. Radna verzija Akcijskog plana koja je objavljena 15. srpnja 2022. ponovno nije sadržavala niti jednu od navedenih sugestija, zbog čega je Hrvatsko nacionalno vijeće komentare opet dostavilo u okviru online Konzultacija koje su bile otvorene desetak dana (do 26. srpnja 2022.). Nakon okončanja konzultacija, HNV-u su dostavljeni odgovori na neznatan broj komentara koji su se ticali odbacivanja svih naših prijedloga. Zbog toga smo dužni putem javnosti navesti ključne razloge zbog kojih krovna institucija hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji ne može dati svoju suglasnost na usvajanje Akcijskog plana za nacionalne manjine u ovakvoj verziji:
- Aktivnosti unesene u dokument u značajnom dijelu ne odražavaju potrebe nacionalnih manjina u Republici Srbiji. Umjesto realnih potreba nacionalnih manjina u većinu područja uvrštene su aktivnosti koje se odnose pretežno na analize, inicijative ili podizanja svijesti bez jasnog sadržaja djelovanja, a realizacija navedenoga za posljedicu neće imati unapređenja prava nacionalnih manjina.
Premda je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog formalno uključilo predstavnike nacionalnih vijeća nacionalnih manjina u samom prijedlogu konačnog dokumenta većina potreba hrvatske nacionalne manjine, kao što su analiza stanja u području diskriminacije, popis, zaštita i promocija kulturne baštine, proširenje mreže škola, jačanje kapaciteta stručnih i inspekcijskih službi, upošljavanje jezično stručnog kadra ili osiguravanje materijalno-tehničkih i kadrovskih uvjeta za rad nacionalnih vijeća, institucija i udruga, nisu uvrštena ili su formulirana na način da se simulira rješavanje otvorenih pitanja nacionalnih manjina.
- Ciljevi, mjere i pokazatelji za predviđene aktivnosti u najvećoj mjeri koncipirani su na način da njihovom realizacijom neće doći do pomaka u ostvarivanju manjinskih prava. Tako na primjer kao jedini pokazatelj mjere „Unaprjeđenje uvjeta za zakonito i pravilno provođenje Popisa“ navodi se da će podaci o broju pripadnika nacionalnih manjina biti dostupni! Sa sigurnošću možemo unaprijed znati da će popisni podaci biti objavljeni najkasnije do polovice 2023. godine, što apsolutno ne pokazuje kako će popis pučanstva biti sproveden na zakonit, legitiman i inkluzivni način spram manjinskih zajednica. Kao primjer navodimo i jedno od najkompleksnijih područja – to je diskriminacija, gdje se ne govori o biti ovoga područja, a to je smanjenje slučajeva diskriminacije. Nije predviđena niti jedna aktivnost analize slučajeva diskriminacije diferencirana po nacionalnim zajednicama, niti se planira mjerenje postotka njenog umanjenja kroz godine. Pogrešno koncipirane ciljeve i pokazatelje nalazimo i u ostalim oblastima ostvarivanja prava nacionalnih manjina. Napomenut ćemo da se oblast Nacionalnih vijeća nacionalnih manjina i Vijeća za međunacionalne odnose na lokalu konfuzno spajaju jedna u drugu.
- Ističemo kako aktivnost ili pokazatelj mora odražavati postavljeni cilj, odnosno mjeru. Tako na primjer provedene kampanje i obuke o zabrani diskriminacije nisu same po sebi pokazatelj podignute svijesti o zabrani diskriminacije. Isto tako, ni pokretanje društvenoga dijaloga o demokratskoj participaciji nacionalnih manjina ne znači kako će doći do osmišljavanja konkretnih politika koje će biti provedene u praksi i koje će doprinijeti njezinome povećanju.
- Formulacija ciljeva, mjera, aktivnosti, pokazatelja i jedinica mjere nisu ujednačene i najčešće ne odgovaraju statističkom rječniku i prirodi pojma. U dokumentu pokazatelji najčešće nisu SMART, pa će biti poteškoća prilikom njihove valorizacije. Na primjer „Kvaliteta dodjeljivanja sredstava za podršku očuvanju i promociji manjinskih kultura, na nacionalnom i pokrajinskom nivou i iz proračunskog fonda za nacionalne manjine, zasnovan na pravičnoj raspodjeli proračuna prema specifičnim potrebama svake nacionalne manjine i vrsti korisnika sredstava“ – dakle, nejasno je što podrazumijeva „kvaliteta dodjeljivanja“, što je „pravična raspodjela“ niti način na koji će se ovako, gotovo metafizički“, postavljeni pokazatelji mjeriti.
Iako je sam početak izrade radne verzije dokumenta bio ohrabrujući, državne institucije su se ponovno odlučile za jednostrani i neinkluzivan pristup izradi dokumenta, a manjinski prijedlozi su ponovno ostali na marginama. Podsjećamo kako je Republika Srbija prvi Akcijski plan za nacionalne manjine usvojila 2016. godine i tada je primjenjivan potpuno isti pristup neuvažavanja i neusvajanja manjinskih prijedloga, što je na koncu dovelo do potpune nefunkcionalnosti primjene Akcijskoga plana. Republika Srbija Akcijski plan za nacionalne manjine usvaja u okviru Pregovaračkoga poglavlja 23, koje se odnosi na ljudska i manjinska prava i ovo je jedno od područja koje je od iznimne važnosti za cjelokupni proces integracije Srbije u Europsku uniju. Ponovno ćemo istaknuti da je područje manjinskih prava i njihovoga unaprjeđenja i dalje konfuzno uređeno te je stoga još 2016. godine bilo potrebno donijeti poseban dokument, koji bi u cijelosti bio posvećen unaprjeđenju prava ali i položaja pripadnika nacionalnih manjina.
Zbog prethodno iznesenih razloga i argumenata, kao krovna institucija hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji i kao jedno od najaktivnijih vijeća u procesu izrade Radne verzije Akcijskog plana za nacionalne manjine, HNV još jednom iskazuje nadu kako ovakav dokument neće biti usvojen po hitnoj proceduri, jer bi se na taj način ponovno ponovile pogreške koje nisu suštinski doprinijele unaprjeđenju cjelokupnog područja manjinskih prava. Neophodno je da se sve ključne institucije, a posebice manjinske kojih se ovaj dokument najizravnije dotiče, usuglase i da se dodatno na istome radi konkretno, kako bi se ispunila očekivanja Europske unije i njezinih tijela i kako bi se proces integracija Republike Srbije u istu nastavio kvalitetno i konzistentno a za dobro pripadnika nacionalnih manjina.
Jasna Vojnić, predsjednica HNV-a