Akcijski plan za nacionalne manjine predstavlja srednjoročni dokument Vlade Republike Srbije, koji je isključivo namijenjen unaprjeđenju prava i položaja nacionalnih manjina. Ono što je važno znati o Akcijskom planu jeste da je on dokument koji se donosi u okviru Pregovaračkoga poglavlja 23. sa Europskom unijom, a koje se odnosi na ljudska i manjinska prava. Pitanje prava i položaja nacionalnih manjina jedno je od najvažnijih pitanja koje države kandidatice moraju riješiti ukoliko žele postati punopravnim članicama Unije. Akcijski plan donosi se na temelju već postojećih standarda zaštite nacionalnih manjina, kao što su Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina i Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima, i njegova zadaća jeste doprinijeti boljoj i kvalitetnijoj primjeni ovih standarda. Republika Srbija kao potpisnica ovih dokumenata u obvezi je stalno činiti konkretne korake kako bi se prava nacionalnih manjina štitila, primjenjivala i unaprjeđivala. Kako bi se to moglo ostvariti neophodno je strateško planiranje i pristup u svim oblastima koje su od važnosti za život nacionalnih zajednica. Kako smo naglasili Akcijski plan pokriva sve segmente manjinskoga života, pored tradicionalnih područja manjinskih prava kao što su kultura, informiranje, obrazovanje i službena uporaba jezika i pisma, njime se nstoje unaprijediti i druge oblasti kao što su socio – ekonomski položaj, odnos s matičnim domovinama, vjerske slobode. Dakle glavna zadaća donošenja Akcijskoga plana jeste da se doprinese unaprjeđenju položaja nacionalnih manjina, kako bi one postale ravnopravni dio srbijanskoga društva, jer samo priznanje postojanja nacionalnih manjina na teritoriji Republike Srbije ne znači i njihovu ravnopravnost sa većinskim narodom.
Kada i kako je donijet prvi Akcijski plan
Prvi Akcijski plan za nacionalne manjine usvojen je 2016. godine, i pratile su ga brojne kontroverze. Prvi veliki problem bio je taj što u njegovu izradu nisu adekvatno bili uključeni predstavnici nacionalnih vijeća nacionalnih manjina. Institucije Republike Srbije te 2016. ponudile su svoju verziju Akcijskoga plana kao gotovu verziju uz odbijanje većine prijedloga predstavnika nacionalnih vijeća. Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji nastojalo je biti aktivnim sudionikom izrade Akcijskoga plana ali su državni organi konstantno odbijali prijedloge tijekom njegove izmjene. Pojedini predstavnici nacionalnih vijeća su se čak povukli iz radne skupine. Ono što je isto važno znati jeste kako prilikom izrade prvoga Akcijskoga plana nije postojalo ministarstvo koje bi u potpunosti bilo nadležno za pitanja i prava nacionalnih manjina. Tadašnji Ured za ljudska i manjinska prava bila je institucija koja nije imala nikakve nadležnosti i čije odluke su bile neobvezujuće ali je ipak većina aktivnosti bila povjerena upravo njoj. Sljedeći važan problem bio je taj da su aktivnosti bile u potpunosti unificirane i nisu odgovarale realnim potrebama manjinskih zajednica. A sve to pratio je i problem nerealnih vremenskih rokova, nemogućnost uvida trošenja sredstava i neusklađenost indikatora sa aktivnostima.
Početak revizije i ponavljanje simuliranja
Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Vlade Republike Srbije u 2022. godini započelo je s izradom novoga Akcijskoga plana za period 2022. – 2025. naglašavajući pri tome kako je neophodno napraviti otklon od prethodnoga Akcijskoga plana iz 2016. uz aktivno uključivanje predstavnika nacionalnih vijeća nacionalnih manjina. Nova izrada Akcijskoga plana započeta je na temeljima preporuka Četvrtoga mišljenja o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, u kojemu je posebno naglašeno kako je neophodno da Republika Srbija pristupi izradi strateškoga dokumenta koji će doprinijeti unaprjeđenju prava nacionalnih manjina. Istodobno na neophodnost usvajanja novoga Akcijskoga plana ukazivala su i godišnja Izvješća Europske komisije o napretku Srbije u procesu pristupanja EU. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava zadržalo je princip podjele iz prethodnoga Akcijskoga plana u jedanaest poglavlja koja su ključna za ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Ono što je svakako posebice naglašeno prilikom izrade radne verzije jeste da se novim Akcijskim planom mora aktivno doprinositi cjelokupnome unaprjeđenju položaja nacionalnih manjina i njihovoj sveobuhvatnoj integraciji u društvo i politički sustav. Iako je sam početak izrade radne verzije dokumenta bio ohrabrujući, državne institucije su se ponovno odlučile za jednostrani pristup izradi dokumenta, a manjinski prijedlozi su ponovno ostali na marginama, Hrvatsko nacionalno vijeće bilo je jednim od najaktivnijih manjinskih vijeća tijekom izrade radne verzije dokumenta, na način da je aktivno dostavljalo svoje prijedloge i sudjelovalo na svim radnim sastancima za njegovu izradu. Ipak Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog nije usvojilo konkretne prijedloge Vijeća.
Čemu bi trebao doprinijeti i glavne manjkavosti
Ono što je važno naglasiti jeste da od konkretnosti Akcijskoga plana zavisi i sam ulazak Srbije u europsku obitelj. Akcijski plan jeste jedan od segmenata čitavoga usklađivanja srbijanskih propisa sa propisima Europske unije. Manjinsko zakonodavstvo Srbije trenutačno je iznimno konfuzno jer ga čini preko 50 zakona koji nisu međusobno usklađeni i previše često dolazi do zakonske kolizije. S druge strane i sama dva temeljna zakona kojima se regulira položaj nacionalnih manjina, Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i Zakon o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina, jesu dva zakona koja trenutačno više ne odgovaraju aktualnoj manjinskoj situaciji i nisu doprinijeli integraciji manjina u srbijansko društvo. Ipak unaprjeđenje prava nacionalnih manjina ne ovisi isključivo od izmjene postojećih zakona ili pak donošenja novih, ono podrazumijeva i njihovu punu implementaciju i osmišljavanje konkretnih manjinskih politika koje bi to trebale pratiti. Nažalost Republika Srbija i njezina Vlada ponovno prave propuste kao i 2016. godine, što je dovelo do loših ocjena u zvaničnim europskim izvješćima i do usporavanja cjelokupnoga procesa europskih integracija. Hrvatsko nacionalno vijeće jasno i konkretno ukazuje na postojeće manjkavosti aktualne radne verzije, kako bi se izbjegle pogreške koje su činjene s prethodnim doumentom.
Glavne manjkavosti radne verzije Akcijskoga plana koji državne institucije nastoje usvojiti jesu:
- Aktivnosti unijete u dokument u velikom dijelu ne odražavaju potrebe nacionalnih manjina u Republici Srbiji;
- Ciljevi, mjere i pokazatelji u najvećoj mjeri koncipirani su na način da njihovom realizacijom neće doći do pomaka u ostvarivanju manjinskih prava;
- Aktivnosti odnosno pokazatelji ne odražavaju postavljene ciljeve odnosno mjere;
- Formulacija ciljeva, mjera, aktivnosti, pokazatelja i jedinica mjere nisu ujednačene i najčešće ne odgovaraju statističkom rječniku i prirodi pojma;