Žigmanov: Mogli bi pridonijeti smanjivanju napetosti

»Hoće li Demokratski savez Hrvata u Vojvodini biti dio nove Vlade Srbije, na volji je pobjednika izbora. Mi smo svakako spremni razgovarati«, rekao je u intervjuu za dnevni list Blic predsjednik ove stranke Tomislav Žigmanov.

On je istaknuo kako je DSHV ozbiljno razumio mogućnost da u vlasti sudjeluju predstavnici hrvatske zajednice, što je nekoliko puta naveo predsjednik Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić.

Ponovio je kako je DSHV iskazao spremnost o tome i razgovarati ali da konkretnijih razgovora još uvijek nije bilo, ali i da žele biti »dionici u politikama koje će voditi Srbiju u europske integracije, osnaživati vladavinu prava, pridonositi radu nezavisnih institucija, izgrađivati uključujuće politike prema nacionalnim manjinama, omogućiti integriranje pripadnika hrvatske zajednice u srbijansko društvo na ravnopravan način i imati pozitivni pristup normaliziranju i razvoju hrvatsko-srpskih odnosa«.

Žigmanov je rekao kako su posebno zainteresirani za nastavak rješavanja otvorenih pitanja Hrvata u Srbiji: »Od naše integracije u srbijansko društvo i uključivanja u procese donošenja odluka na svim razinama vlasti, preko uspostave takvih politika suočavanja s prošlošću koje će za posljedicu imati komemoriranje nevinih žrtava Hrvata u Vojvodini 1990-ih, do izgradnje pozitivnih politika priznanja, što uključuje izlazak državnih struktura iz podrške izgradnji tzv. bunjevačke nacije, završno s početkom rada Hrvatskog školskog centra i Drame na hrvatskom pri subotičkom Narodnom kazalištu«.

Na pitanje koje bi im ministarstvo bilo prihvatljivo i gdje bi mogli najviše pružiti Žigmanov je odgovorio da su »načelno zainteresirani za ona ministarstva koja pripadaju identitetskim područjima – od kulture i obrazovanja do ljudskih i manjinskih prava te onih koji su vezani uz osiguravanje uvjeta za kvalitetu života – od poljoprivrede i ruralnog razvoja do ekologije i europskih integracija«.

Odgovarajući pak na pitanje bi li ulazak DSHV u Vladu smirio tenzije koje su porasle posljednjih tjedana ili mjeseci na relaciji Srbija – Hrvatska, Žigmanov je rekao kako bi »sigurno mogli značajno pridonijeti smanjivanju napetosti u odnosima između dviju država. Vidjeli ste koliko i kako tomu na pozitivni način doprinose predstavnici Srba u Hrvatskoj, koji su tamo dio vladajućih struktura na svim razinama vlasti. Njihov se glas na taj način ne samo jače čuje, nego oni mogu utjecati i na kreiranje određenih politika u odnosima između Srbije i Hrvatske i to tako da iste pridonose smanjivanju tenzija. Isključenost predstavnika hrvatske zajednica iz institucija u kojima se raspravlja i donose odluke zacijelo teško može na pozitivni način utjecati na procese o kojima je riječ. Tim prije, jer je pitanje zastupljenosti Hrvata u Srbiji u predstavničkim tijelima obveza Srbije koju je preuzela potpisivanjem međudržavnog sporazuma o zaštiti nacionalnih manjina s Hrvatskom još 2004. godine i, za razliku od Hrvatske, u Srbiji se ne provodi«.

Po njegovoj ocjeni najveći problemi u odnosima dvije države su s jedne strane situirani u povijesti »od prilika u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji i supremacije Srba u istima do ustaškog režima u NDH i zločina nad Srbima u to vrijeme«, dok su drugi vezani uz posljedice rata iz 90-ih – od najosjetljivijeg pitanja potrage za nestalima i odnosa prema učinjenim zločinima, preko granica i sukcesije pa do društvenog položaja Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj. 

»Osim ratne odštete, sve je to navedeno i u Subotičkoj deklaraciji, koju su u lipnju 2016. godine potpisali tadašnja predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović i tadašnji predsjednik srbijanske Vlade Aleksandar Vučić. Posebni je problem postojanje različitog razumijevanja i selektivnog interpretiranja spomenutih događaja, s tim je povezano i odsustvo preuzimanja odgovornosti za vlastite pogreške i krivice te manipulacija žrtvama i njihovo instrumentalno vezivanje u dnevno-političke svrhe. Voljeli bismo kada bi politike suočavanja s prošlošću i u Srbiji i u Hrvatskoj imale za posljedice prekid takvih praksi«, rekao je Žigmanov te je ocijenio da učestalost susreta na vrhu nije nužno i garancija za napredovanje u odnosima.