15 godina Etnokampa

Gotovo da nema djeteta u hrvatskoj zajednici u Subotici koje nije čulo ali i boravilo na nekom etnokampu Hrvatske čitaonice. Ove godine bit će održan po petnaesti put!

Ako vas interesiraju neki detalji za vas smo doznali sljedeće:

Termin je već zakazan: od 22. do 26. kolovoza 2022. 

Lokacija također: u prostorijama i dvorištu DSHV-a u Subotici.

Radionice su osmišljene: najviše ima onih kreativno-manualnih ali pripremljene su i ostale – folklor, moderan ples, tamburaška, dramska, recitatorska, duhovna, kuharska, tradicijsko pjevanje…

Voditelji radionica i aktivnosti: volonteri, obaviješteni i animirani: uveliko pripremaju svoje zadaće.

Prijave djece su u tijeku: i primaju se do 12. kolovoza putem telefona, vibera ili whats app-a 069/1017090 (Bernadica Ivanković) a može i e-mailom na: bernadica@gmail.com.

Uzrast: osnovci

Izlet osmišljen i dogovoren: ali za sada ostaje u tajnosti.

Participacija (minimalna i nepromijena): kao i prethodnih godina svega 1 000 dinara. No, to nikako nije ograničavajući faktor te ako netko nije u mogućnosti platiti neka se svakako slobodno javi.

Organizator, svima poznat: Hrvatska čitaonica iz Subotice

Suorganizator, već više od desetljeća: Gradska knjižnica Subotica

Pokrovitelji, sponzori i ljudi dobre volje, polako se okupljaju i tek će ih biti, no, pomenimo ovoga puta one najveće: Grad Subotica, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatsko nacionalno vijeće i NIU Hrvatska riječ.

Završna priredba i prodajna izložba uradaka nastalih u etnokampu, kao i svake godine: posljednjeg dana, u petak, 26. kolovoza u 18 sati.

Prvi etnokamp održan je 2008. godine. U njemu je sudjelovalo dvadesetak djece. Osmislila ga je i započela Katarina Čeliković, a održan je u prostorijama i dvorištu Hrvatske čitaonice uz poneki izlet i terenski rad.

Već naredne godine organizaciji se priključila Bernadica Ivanković (koja i danas organizira etnokamp) te nekolicina učiteljica i odgojiteljica. Broj sudionika se povećao na trideset.

Narednih par godina broj i sudionika ali i volontera je polako rastao pa je ubrzo i prerastao prostor Hrvatske čitaonice te je 2014. održan na župi sv. Roka u Subotici za oko 80 djece. Već naredne 2015. je bilo stotinu djece, a od 2016. do danas se redovito odvija u prostorijama DSHV-a.

Tko su bili sudionici etnokampa?

U etnokamp su dolazila djeca osnovnoškolske dobi pretežito iz Subotice. Bilo nas je i iz svih okolnih sela te Sombora, Novog Sada, Bača, Plavne, Beograda, Lemeša, Despotova ali i iz Osijeka, Zagreba, s Hvara kao i iz Mađarske, Austrije, Njemačke, Španjolske, Engleske… Mnogi su drugari dolazili na raspust u Suboticu, kod svojih majki i dida, baš koncem kolovoza kako bi sudjelovali u etnokampu.

Tko su voditelji radionica i volonteri etnokampa?

Tko god je želio pomoći mogao je biti volonter i voditelj radionica. A mnogi su željeli, bilo nas je od 14 do 77 godina. Bile su i naše odgojiteljice, učiteljice, mame, tate, majke… a nakon nekoliko godina djeca koja su po godinama prerasla biti polaznicima etnokampa postala su volonteri jer nisu htjeli prestati dolaziti u etnokamp. Tako sada imamo mnogo volontera koji su nekada i sami bili sudionici kampa. Lijepo je to što smo ostali skupa. Od početnih par volontera sada u etnokampu bude oko 65 osoba, zaduženih za različite poslove, sve jednako važne i odgovorne, kako bi nam svima uvijek bilo lijepo.

Gdje se sve išlo na izlet?

Svake godine išli smo negdje na izlet, obično na neki salaš. Obišli smo sva okolna mjesta. U početku je to bilo lako organizirati a kasnije kad je broj sudionika značajno porastao bila su nam potrebna barem dva autobusa. No, i tada se našlo dobrih ljudi koji su nas primili u goste. 

Što smo sve naučili u kampu?

Naučili smo mnogo o nama, Hrvatima sa sjevera Bačke – o našoj tradiciji, baštini i identitetu. Učili smo o svatovskim, običajima Kraljica, Betlemara, kako se prave ali i puca bičevima. Naučili smo plesati razne narodne igre. Neki od nas su se okušali i u sviranju tambure, ali i drugih tradicijskih glazbala kao gajdi, frule. Pjevali smo duhovne ali i tradicijske pjesme, imali svete mise, ispovjedi. Naučili smo heklati, šivati, šlingovati, piliti drvo, betonirati i druge vještine koje nismo imali prigodu drugdje isprobati. Pravili smo i razne predmete od recikliranog materijala. Naučili smo izrađivati predmete u tehnici slame. Imali smo i kuharsku radionicu gdje smo sami zakuvali tisto i razvijali ga za nasuvo, barát füle (Fratrovske uši), pekli smo i palačinke, gurablice, pravili kiflice, pogačice, lakumiće, taranu, gomboce s pekmezom ali i gra s maslom, baš kao za Badnju večer. Svake godine u etnokampu je nastala jedna predstava, a mnogi su se po prvi puta oprobali kao voditelji. Naravno, puno smo se i igrali. Naučili smo i mnoge sigre koje su se sigrali naši stari kao i odlične moderne plesove.

Završna priredba i prodajna izložba radova nastalih u etnokampu

Svake godine etnokamp bi završili svečanom priredbom na kojoj smo pokazali što smo sve radili i naučili u etnokampu kao i prodajnom izložbom radova nastalih u etnokampu. Nakon toga uvijek bi se zadržali u zajedništvu i druženju.

Svatko od nas vjerujem u svojoj arhivi, na polici i doma ima barem neki (ako ne i više) uradaka iz etnokampa. Mnogi se i danas koriste.

Proširenje etnokampa u Vojvodini

Posljednjih nekoliko godina etnokamp je gostovao i u drugim mjestima Vojvodine, i zbog toga smo veoma sretni. 

Mogli bi vam još puno toga napisati o ovoj »instituciji« – etnokampu Hrvatske čitaonice, ali nema ni mjesta, a ni potrebe. Vrlo brzo bit će novo izdanje, jubilarno, petnaesto pa dođite i osobno se uvjerite u sve. Ali ne zaboravite, na vrijeme rezervirajte svoje mjesto, jer broj je ipak ograničen.