»Bunjevci bez granica« održani u Tavankutu

Dio bunjevačkih Hrvata se još u 17. stoljeću naselio na području tzv. Bajskog trokuta (Subotica – Sombor – Baja). Povijesna zbivanja učinila su da ih prije jednog stoljeća, 1921., razdvoji državna granica, te su vremenom i njihove veze, privatne i društvene, oslabile. Kako bi se te veze pojačale, među ostalim, 2016. pokrenut je festival »Bunjevci bez granica«, koji okuplja udruge bunjevačkih Hrvata iz Srbije i Mađarske.

Nakon dvogodišnje korona stanke, sunarodnjaci su se ponovno susreli na petom izdanju festivala (2. listopada), a mjesto susreta ove je godine (baš kao i prvoga puta) bio Tavankut.

Uz druženje i radni sastanak, središnji događaj bio je nastup udruga gdje je prezentirana zajednička i bogata baština bačkih Bunjevaca – folklorni plesovi, glazba, nošnja i bunjevačka ikavica. Na koncertu u Domu kulture sudjelovali su HKPD Matija Gubec iz Tavankuta, HKC Bunjevačko kolo, HGU Festival bunjevački pisama i Hrvatska čitaonica iz Subotice, HKPD Đurđin iz Đurđina, HBKUD Lemeš iz Lemeša, KUD Zora iz Bačaljmaša i Hrvatska samouprava iz Kaćmara. UBH Dužijanca predstavila se izložbom Ris u tavankutskoj Galeriji Prve kolonije naive u tehnici slame.

Unatoč izazovima asimilacije, posebice jezične, bunjevački Hrvati u Mađarskoj još čuvaju svoje kulturno naslijeđe.

Valerija Petrekanić-Koso kaže kako je KUD Zora iz Bačaljmaša utemeljeno radi očuvanja tradicije bunjevačkih Hrvata.

»U Bačaljmašu imamo Veliko bunjevačko prelo, obilježavamo spomendane Ante Evetovića Miroljuba i naslovnog biskupa Ivana Antunovića te organiziramo gastronomski dan skupa s gradskom samoupravom. Volimo naše plesove i pjesme, ali jezik slabije preživljava. U osnovnoj školi izučava se narodonosni hrvatski jezik, imamo 30 učenika. Ovakve manifestacije su dobre, zajednički mislim da možemo više učiniti na očuvanju identiteta«, kaže ona.

Teza Vujkov-Balažić iz Kaćmara kaže da u tom mjestu ima još malo bunjevačkih Hrvata, kao i da mladi odlaze iz sela.

»Mi stariji smo ikavicu naučili kod kuće, a mladi ne divane ikavicu. Hrvatski jezik se uči u školi, imaju pet sati tjedno. Mi se družimo s Tavankućanima i inače, sela su pobratimljena, dolaze nam u goste na naš Bunjevački dan«, kaže ona.

Glede očuvanja tradicijske kulture, a posebno bunjevačkog govora, situacija s ove strane granice je bolja, te su ovdašnji bunjevački Hrvati i svojevrsna potpora svojim sunarodnjacima. Prošle je godine u Baji gostovala subotička Dužijanca, Hrvati iz Mađarske dolaze na Seminar bunjevačkog stvaralaštva u Tavankut i slično.

»Osim ove manifestacije, nastojimo održavati kontakt i surađivati i tijekom godine. Razmjenjujemo iskustva, stremimo što kvalitetnijim kulturnim programima. Našim sunarodnjacima smo i logistička potpora u svezi edukacije. Primjerice, dolaze na naš Seminar bunjevačkog stvaralaštva u Tavankutu«, kaže predsjednik HKPD-a Matija Gubec Ladislav Suknović.

Uz već poznate tamburaše, na koncertu su se čule i podosta zaboravljene gajde koje svirao Zdenko Ivanković.

»Gajde su bile izvorni instrument Bunjevaca, a potom su došle tambure koje su ih vremenom zamijenile. Prije šest-sedam godina počeo sam učiti gajde te ih sviram za potrebe KUD-ova i svoje uživanje«, kaže Ivanković.

Popis stanovništva

Održavanje ove manifestacije pozdravili su i dužnosnici Hrvata iz Srbije i Mađarske, posebice istaknuvši značaj popisa stanovništva koji se od 1. listopada odvija u obje ove države.

»Znamo tko smo, znamo tko su nam bili preci, znamo za franjevce Bosne srebrene 18. stoljeća, znamo za preporoditelje predvođene biskupom Antunovićem, za vrle kulturne i crkvene pregaoce. Bunjevci su integralni dio hrvatskoga naroda, bunjevačka ikavica jedan je od dijalekata hrvatskoga jezika, a po vjeroispovijedi smo članovi rimokatoličke crkve. Stoga u popisu stanovništva recimo to i budimo svjedoci onoga što su naši preci znali, što su svjedočili, nekad uzništvom, a nekad i žrtvom«, kazao je predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov.

Manifestacija je održana u organizaciji Cro-fonda, HKPD-a Matija Gubec, Hrvatskog nacionalnog vijeća, a uz potporu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska riječ. Pokrovitelj je bio Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske.