Gomboci sa šljivama jedno su od poznatih starinskih jela. Spremaju se u različitim krajevima na isti način. Osnov je tijesto sa krumpirom, a pune se najčešće šljivama. U Beregu gdje smo pripremali ovo jelo uz šljive gomboce pripremaju češće sa pekmezem od šljiva, pa i sa pekmezem kajsija ili sa šljivama iz dunsta.
Za naš uHaR rukave je zasukavila Anica Krizmanić i to u ambijentu Šokačke kuće. Kaže kada se udala nije uopće znala kuhati, ali je dolazak u novu obitelj značio da se morala slušati svekrva i raditi ono što ona očekuje. Tako je i Anica morala naučila kuhati, jer bio je to posao koga se prihvatala najmlađa snaha. Kao i u svim poslovima tako i u kuhanju važna je praksa, a Anica je broji desetljećima. Zato njeni gomboci sa pekmezem nemaju točne mjere. Čak se i čudila kada smo tražili da kaže koliko je u gram potrebno brašna da bi se gomboci lijepo umjesili, ne previše mekano, niti previše tvrdo. Kaže nema mjere već se to ositi pod rukama.
Gomboci sa šljivama nisu više sezonsko jelo. Šljive se danas čuvaju u zamrzivačima, pa se gomboci mogu pripremati i u sred zime. To što se danas mogu kupiti i zarznuti gomboci neka je druga priča i ne uklapa se u ovaj naš tradicijski KuHaR. Pa da se vratimo na one prave domaće. Sa pekmezem.
Kaže Anica nekada se u Beregu pekmez kuhao u svakoj kući. Najviše od šljiva, jer su one bile i najdostupnije. Onaj pravi domaći pekmez kuhao se tako da bude što gušći. Nije tu bilo dodadatak za zgušnjavanje, već se kuhalo satima i satima.
» Šljive se samo raskolju (prepolove) i stave kuhati. Nekada su bile toliko slatke da šećera skoro i da nije tribalo metat. Pekmez je kuhan kada počne pućkati (stvarati mehure) pa još malo ga pustiti da pućka. Moja baka je pekmez od šljiva kuhala u bakrenom kotliću i posebnu drvenu lopaticu za pekmez. Na kraju lopatice bio je lenac i kada se pekmez miša da ne zagori«, prisjeća se Anica.
Osim šljiva bilo je u Beregu i vinogradarski brisaka pa se pekmez kuhao i od njih, od kajsija rjeđe jer nije bilo puno kuća u čijim je voćnjacima bilo i kajsija.