U organizaciji Hrvatske čitaonice i logističku potporu Gradske biblioteke Subotica, od 22. do 26. kolovoza 2011. godine uspješno je realiziran još jedan, četvrti po redu Etno kamp. U radu kampa sudjelovalo je tridesetero djece koja nastavu pohađaju na hrvatskom jeziku, a posljednjeg dana kampa održana je završna priredba u dvorištu Hrvatske čitaonice na kojoj su djeca pokazala što su sve naučila i radila proteklog tjedna.
Kamp je trajao 5 dana (za većinu polaznika bio je prekratak), a rad se odvijao u poslije podnevnim satima, od 14 do 20 sati, osim drugog dana kada je organiziran izlet od 10 do 19 sati. Međutim, mnogi su dolazili i mnogo ranije jer su se željeli što prije sresti.
Pitali su sudionike kampa za njihove dojmove i evo što su nam rekli:
„Kad me je mama upisala, nisam bila oduševljena, odmah sam rekla da ne želim, iako nisam ni znala što je ustvari to. Vidjevši da mnoge moje drugarice također dolaze, pristala sam. Sada znam da ću svakako ići i naredne godine. Bilo je super, lijepo smo se družili, pravili smo „Betleheme“, pleli košarice od papira, a išli smo i na izlet“, rekla nam je Ana.
„Do sada sam bio na svakom kampu i s nestrpljenjem očekujem sljedeći. Uvijek je drukčiji, nešto novo naučimo, napravimo veliki nered dok radimo, ali na kraju to i skupa pospremimo.“, povjerio nam se Davorin i dodao: „Najviše volim dramsku skupinu. Tamo se uvijek dobro zabavimo pripremajući predstavu za završnu priredbu. Dok glumimo i vježbamo svi „kampovci“ se skupe pa nas prate. Do priredbe svi znamo svačiji tekst. Često neke rečenice koristimo kao fazone u školi. Volim Etno kamp, šteta što ne traje dulje.“
Kako bi sve dobro funcioniralo i u kamp 2011. godine je stigla pomoć. Pokraj Bernadice Ivanković i Katarine Čeliković, svaki dan su bile s nama i učiteljice Tanja Stantić, Sanja Dulić i Emina Kujundžić. Pomogla im je i teta Marija i baka Veronike Evetović. Stariji su pomagali mlađima i vrlo brzo nastajali su uratci. Svatko je napravio barem jedan a netko i sva tri rada. Pomogli su im i tamburaši, a plesati su ih učile, što folklor što moderan ples, Tanja, Bernadica i Dajana, a Tanja ih je vježbala i za izvedbu skeča kojoj je pomagao Marjan Kiš.
I te godine je organiziran jednodnevni izlet. Nakon Đurđina, Bunarića i Tavankuta koje posjećene prethodnih godina, ove se obišlo Bikovo. U tome je pomogla obitelj Tikvicki. Vidjeli su konje, bikove, karuce, kako se pravi silaža za zimu. Posjetili su i crkvu Velike Gospe gdje im je dobar domaćin bio župnik Julije i vjeroučiteljica Nada. Iskoristili su taj dan za razne igre u prirodi. Osim nogometa, Bernadica i Emina su pokazale interesantne igre prijateljstva, snalažljivosti i spretnosti kao što su „Autobiografija“, „Burza“, „Džinovska figura“, „Bliže-dalje“, „Cipele“…
Novina u kampu iz 2011. godine bila je misa koja je održana u dvorištu Hrvatske čitaonice. U predvečerje dana su Bogu za protekle dane ali i zamolili da blagoslovi nastupajući dio. Za sve njih to je bilo i najljepše iznenađenje kad nam im je došao župnik Julije sa Bikova. Naučili su i pjevati nekoliko duhovnih pjesama kojima su slavili Boga. U ovome su im puno pomogli „Proroci“ koji su s njima vježbali, a to su bili Nikola Bašić, Darko Temunović, Anita Kovač i Vladimir Lišić.
U kampu nije manjkalo ničeg. Dobre volje i još boljeg raspoloženja bilo je na pretek, a za ostalo su se pobrinuli brojni prijatelji. Tu ubrajaju obitelj Gabrijele i Grge Tikvicki, a onda su dobili jabuke i kruške, breskve, šljive i sokove jer su im pomogli Branko Horvat i Ruža Petrina, obitelj Horvacki, obitelj Mandić, Hrvatsko nacionalno vijeće i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Iz stolarske radionice Stipana Bašića dobili su drvo, piljevinu i ostali materijal koji im je bio potreban za rad. Svima se zahvaljuju od srca.
Posebno su bili sretni kad je došao petak jer su toga dana po podne u kamp dolazili njihovi roditelji, majke i dide, braće i sestre, i drugi bliski prijatelji i rođaci koje su pozvali. Pripremili su im završnu priredbu kako bi pokazali što su sve naučili ali i prigodnu prodajnu izložbu od njihovih uradaka. Posjetila ih je i konzulica Ljerka Alajbeg, koja je, sudeći po izrazu njenog lica, iskreno uživala. Bilo je tu recitiranja, pjesme, glume i plesa (modernog i narodnog uz tamburaše). Najviše je pljeska dobila dramska skupina koja je izvela skeč o kurjaku i tri gudike. Nakon uspješne priredbe i još bolje prodaje uslijedilo je druženje uz kolače i sokove.