Jasna Melvinger
Hunjkava komedija, vesele slike iz svakdanjeg života s pjevanjem u 4 čina sačuvana je u ostavštini autorovoj u Matici srpskoj u Novom Sadu u tri rukopisne inačice. Dvije nisu datirane, a na trećoj je Okrugić pribilježio da je rad na tome autografu završio 9. svibnja 1864. godine. Na naslovnicama dvaju rukopisa kao motto navedena je narodna poslovica. Ne komu je namienjeno, već komu suđeno, a jedino na naslovnici pomenutoga datiranog, to geslo iz riznice pučkoga paremiološkog blaga izostaje. Dva su autografa ispisana uobičajenim Okrugićevim rukopisom, a treći veoma brižljivo, moglo bi se reći, i krasnopisom. Samo taj autograf sadrži i pjesmu koja se pjeva na svršetku posljednjeg, četvrtog čina komedije, a, također, samo se taj autograf od drugih dvaju izdvaja i pravopisno, načinom pisanja refleksa staroga glasa jat, što je, ne dosljedno, već tek u pojedinim riječima, obilježen takozvanim «rogatim e». Ovo je zanimljivo spomenuti, jer se iz rukopisa svih ostalih Okrugićevih kazališnih komada vidi da se autor, osim još u jednome od prijepisa Saćurice i šubare, u kome se također sporadično pojavljuje «rogato e», inače, u odnosu na ortografiju refleksa jata, pridržavao načela Bogoslava Šuleka, što ih je ovaj iznio 1854. u prijedlogu svoje reforme ilirskoga pravopisa, pa je, u dugim slogovima koji su nekada sadržavali jat pisao ie, a u kratkima je.
Bio – bibliografije
Jasna Melvinger, pjesnikinja, romanospisateljka, jezikoslovka, sveučilišna profesorica (Petrovaradin, 26. svibnja 1940.), doktor je fi¬loloških znanosti zagrebačkog sveučilišta. U svojoj struci radila na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu do 1971. a zatim, također u No¬vom Sadu u kulturnoj djelatnosti. Jezikoslov¬lju se vratila 1976. kad se zaposlila, prvo na Pe¬dagoškoj akademiji, a zatim na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje je predavala u zvanju izvanredne i u zvanju redovite sveučilišne pro¬fesorice. Od 1964. tiska znanstvene radove iz područja lingvističke stilistike i poetike, te iz područja gramatike i leksikologije. Objavila je više udžbenika za srednje škole i nastavu na fakultetu.
Pjesništvo J. Melvinger nadasve je lirski intoni¬rano, sklona je elegičnosti i introspekciji, a sti¬hovi su joj profinjeno-sofisticirane interteks-tualne tvorevine u koje, poniruči prema petro-varadinsko-srijemskoj jezičnoj zbilji – iz nje je izrasla – interpolira prošlo i sadašnje vrijeme, uspostavljajući pokidane niti između nepo-trošene poetike srijemskohrvatskoga govor¬noga idioma i standardnoga hrvatskoga jezi¬ka. Stoga je Vaga s anđelima pjesničko i djelo jezikoznalca, što će s knjigom pjesama Ta renesansa, ne još kao posljednja šansa, vjero¬jatno za dugo još, biti nenadmašiv primjer su¬vremene hrvatske stihostilistike, koja nam sa svakim novim čitanjem nudi i otkriva, u ničim sputanoj igri, s pomjerenim i neočekivanim račvanjem, mnogosmjerne i mnogoznačne pjesničke slike svijeta. Zastupljena je u više antologija i izbora, a pjesme su joj prevođene na albanski, engleski, francuski, mađarski, ru¬munjski, rusinski, slovački, slovenski, talijanski i turski. Nagrađena je konkursnom nagradom Društva književnika Vojvodine (1970.) i Okto¬barskom nagradom Novog Sada (1972). Živi i radi u Novom Sadu.
Djela: Romani/ Pet sestara – 1972.,Vodeni cvijeta – 1958., Sve što diše – 1963., Tako umiru starice – 1967.,, Svijet i Light – 1971., Visoke ležaj – 1979., Avans za danas – 1985., Ljubavni soneti – 1989., Ta renesansa, ne još kao posljednja šansa – 2002., Vozelnica, izabrane i nove poruke – 2004., Vaga s anđelima – 2005., Dunavska klepsidra – 2006. (za kojeg je dobila Goranov vijenac).
Književni ogledi i rasprave: Moderna i njena mimikrija u postmoderni – 2003., Ilija Okrugić Srijemac, Glasinke, 2007., Ilija Okrugić Srijemac, Tri povijesne drame, 2007., Ilija Okrugić Srijemac, Šaljive poeme, 2010., Ilija Okrugić Srijemac, Hunjkava komedija, 2011.