Danilo Kiš je rođen je u Subotici 22. veljače 1935. godine, od oca Eduarda Kiša, mađarskog Židova i majke Milice Dragićević, Crnogorke. Prezime njegovog oca je u momentu kada se rodio bilo Kon ali je otac mađarizovao svoje prezime tj. promijenio ga u Kiš. Do 1942. godine je živio s roditeljima u Novom Sadu, gdje je pohađao prvi razred osnovne škole, a zatim je prešao u Mađarsku, u očev rodni kraj, gdje je završio osnovnu školu i dva razreda gimnazije. Nakon odvođenja njegovog oca u Auschwitz 1944. godine, s ostatkom obitelji je repatriran u Cetinje posredstvom Crvenog križa. Tamo je Kiš živio do kraja svog školovanja. Na Filozofski fakultet u Beogradu Kiš se upisao 1954. godine, a u rujnu 1958. godine je kao prvi student diplomirao na katedri za opću književnost. Kiš je bio vjenčan za Mirjanu Miočinović od 1962. do 1981; nakon razvoda braka živio je sa Paskal Delpeš sve do svoje smrti. Preminuo je 15. listopada 1989. u Parizu, gdje se jedno vrijeme i liječio. Sahranjen je u Beogradu u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.
Svoje prve radove je objavio 1953. godine i to:
• Oproštaj s majkom. – Omladinski pokret. XII: 3 (1 travanj 1953) 4.
• Sjutra. – Pjesma o Jevrejki: motiv iz 1941. – Susreti. I: 3 (travanj 1953) 147.
• Odjek iz djetinjstva. – Omladinski pokret. XII: 10 (15 srp 1953) 7.
• Susret s majkom u jesen. – “Kraju mog djetinjstva … “. – Zapisi na listu. – Polet. I: 4 (1953) 222-223.
• Crveni bik. – Susreti. I: 7-8 (1953) 465-466.
Kao student, objavljivao je pjesme, eseje, pripovijetke i prijevode s mađarskog, ruskog i francuskog jezika, najviše u Vidicima u čijem je uredništvu bio od listopada 1957. godine do travnja 1960. godine. Njegov prvi roman, “Psalm 44”, nastao je 1955. godine, a potom i Mansarda, 1960. godine. Njegova prva objavljena knjiga sadrži u jednom tomu romane Psalm 44 i Mansarda. “Roman Vrt, pepeo” je prvo značajnije prozno djelo Danila Kiša, objavljeno 1965. godine u Beogradu. Nastalo je za vrijeme njegovog boravka u Strasbourgu, gdje je radio kao lektor za srpskohrvatski jezik od 1962. godine do 1964. godine. U to vrijeme nastali su i njegovi prijevodi Lotreamona, Verlena, Keno Stilske vježbe i pjesme Endre Adija. Knjiga priča Rani jadi, objavljena je 1970. godine u Beogradu i predstavlja Začetna knjigu Obiteljskog ciklusa.Roman “Peščanik” objavljen je 1972. godine i dobio je NIN-ovu nagradu koju je nekoliko godina kasnije Kiš vratio. Iste godine je objavio zbirku eseja “Po-etika”. Kao lektor za srpskohrvatski jezik, Kiš je radio na Sveučilištu u Bordeauxu 1974. godine kada je izašla druga knjiga zbirke “Po-etika” (intervjui). “Grobnicu za Borisa Davidoviča” čine sedam poglavlja jedne zajedničke povesti, a objavljena je 1976. godine u Beogradu i Zagrebu. Krajem te godine počeli su napadi na knjigu, navodno zbog plagijata. Napadi traju mjesecima. Nakon kraćih polemičkih odgovora 1977. godine Kiš je napisao “Čas anatomije”. Iste godine, za Grobnicu Borisa Davidoviča dobio je nagradu Ivan Goran Kovačić. Esejističko-polemički spis “Čas anatomije” objavljen je 1978. godine. Godinu dana kasnije, za tu knjigu je dobio nagradu Željezare Sisak. Od jeseni 1979. godine živio je u Parizu i četiri godine je radio kao lektor na Sveučilištu u Lilleu. Za svoj cjelokupni književni rad, Kiš je 1980. godine dobio francusku književnu nagradu Grand aigle d`Or de la ville de Nice. Sabrana djela (Djela Danila Kiša) objavljena su 1983. godine u deset tomova u Beogradu i Zagrebu. Za zbirku propovedaka “Enciklopedija mrtvih” Kiš dodijeljena Andrićevu nagradu 1984. godine, a 1986. godine je dobio nagradu Skender Kulenović. Izabrana djela, proza u sedam knjiga izašla je 1987. godine u Beogradu i Sarajevu. Te godine dodijeljena Sedmojulsku nagradu. Godinu kasnije, 1988. godine, izabran je za dopisnog člana SANU i dobio je dvije značajne međunarodne književne nagrade: u Italiji Premio letterario Tevere iu Njemačkoj Preis des Literaturmagazins. Iste godine je dobio i Avnojevu nagradu. Američki PEN dodijelio mu je 1989. godine nagradu Bruno Schulz Prize.
Danilo Kiš je umro u Parizu 15. listopada 1989. godine. Sahranjen je u Beogradu po pravoslavnom obredu.
Njegova posthumna izdanja iz 1990. godine su:
• Život, literatura (eseji, razgovori, dio rukopisne zaostav š tine), djelo je izdano u Sarajevu.
• Gorki talog iskustva (intervjui), djelo je izdano u Sarajevu.
• Godinu dana kasnije, u Beogradu je objavljena knjiga Pjesme i prepjevi.
U knjizi Porodični ciklus 1993. godine objavljene su, kronološkim redom, tri knjige Kišovog autobiografskog ciklusa: Rani jadi, Bašta, pepeo i Peščanik. Njegova nedovršena knjiga priča Lauta i ožiljci izdana je 1994. godine u Beogradu, a tekstovi iz ostavštine Skladište izlaze 1995. godine na šezdesetogodišnjicu Kišovog rođenja. Sabrana djela Danila Kiša objavljena su 1995. godine u četrnaest tomova i prevedena su na sve značajnije svjetske jezike.
Nagrade i priznanja
Kiš jedan od najprevođenijih pisaca, dobitnik niza uglednih domaćih i prestižnih međunarodnih književnih nagrada.
• Ninova nagrada, 1972. za roman Peščanik
• Nagrada Ivan Goran Kovačić (1977. godine za knjigu propovedaka Grobnica za Borisa Davidoviča)
• Nagrada Željezare Sisak (1978. godine za esejisti č ko-polemi č ki spis Čas anatomije)
• Francuska književna nagrada Grand aigle d`Or de la ville de Nice (1980. godine, za cjelokupni književni rad)
• Andrićeva nagrada (1984. godine za zbirku pripovjedaka Enciklopedija mrtvih)
• Nagrada Skender Kulenović (1984. godine za zbirku pripovjedaka Enciklopedija mrtvih)
• Sedmojulska nagrada
• Italijanska književna nagrada Premio letterario Tevere, 1988. godine
• Njemačka književna nagrada Preis des Lit eraturmagazins, 1988. godine
• Avnoja nagrada 1988. godine
• Amjerička književna nagrada Bruno Schulz Prize, 1989. godine