Četvrti susret pjesnika “LIRA NAIVA 2006”

Cijela Vojvodina u Vajskoj

lira_2006Pitomo, podunavsko selo Vajska, u subotu 1. srpnja, bilo je domaćin četvrtog susreta hrvatskih pučkih pjesnika iz cijele Vojvodine, pod nazivom “Lira naiva 2006.” Razvidno je da je u cijelosti zaživjela ideja rođena u Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović”, a uz veliki angazman Hrvatske čitaonice, ciji su korijeni isto tako u ovom Institutu. Raduje podatak da na ovim susretima svake godine raste broj sudionika. Ove godine je tiskana zbirka izabranih stihova četrdeset jednog pjesnika, a zbog prezauzetosti nekih od njih u Vajsku je doputovalo dvadeset šestoro.

Srdačan doček

Pjesnici su se u prijepodnevnim satima okupili u vjeronaučnoj dvorani župnog doma crkve sv. Jurja, gdje su srdačno dočekali domaćini vlc. Josip Kujundžić, predsjednik HKUPD “Dukat” Vajska-Bođani, Pavle Pejčić i pjesnik Josip Dumendzić Meštar. Nazočne su pozdravili i pokretač i duša ovih susreta Katarina Čeliković, te prec. dr. Andrija Kopilović, koji je zbog drugih obveza nazočio samo prvom dijelu susreta i zajedničkom ručku. Nakon predstavljanja sudionika i razmjene saljivih komentara, domaćin, vlc. Kujundžić poveo je goste u razgledanje crkve, uz kratak pregled povijesti, kako crkve, tako i samog mjesta. Posebno upečatljivo bio je obraćanje pjesnicima dr. Andrije Kopilovića koji je ustvrdio da upravo oni, u ovo potrošačko vrijeme pokazuju kako je najvažnije sačuvati odnos čovjek – čovjek i njegovati odnos prema Bogu.

Nakon zajedničkog ručka, kojega su priredili članovi “Dukata”, gosti su obisli PP “Javor”, drvopreradjivačko poduzeće u vlasnistvu Ljubice i Franje Kitanovića, obitelji koja je značajan donator crkve i institucija kulture u hrvatskoj zajednici, ne samo u Vajskoj, nego i šire. Vlasnik je na jednostavan način prezentirao povijest postojanja i djelokrug rada svojega poduzeća, skromno izostavljajući podatke o pomaganju kulturi, umjetnosti i crkvi. Obilazak poduzeća završio je malim koktelom, uz poziv vlasnicima da se pridruže poslijepodnevnom dijelu pjesničkog susreta.

Prije nastavka radnog dijela susreta pjesnici su nazočili svetoj misi, koju je predvodio vlc. Josip Kujundžić, uz pjevanje dječjeg odjela glazbene sekcije “Dukata” i dječjeg župnog zbora.

Pjesnička večer

U najljepsem dijelu susreta pjesnici su se okupili u dvorani mjesne vatrogasne udruge gdje su brojnoj publici recitirali svoje stihove na teme života, ljubavi, ravnice, salaša… Skupu su nazočili i predstavnici Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici, Tihomir Silović i Mirela Lučić te vlc. Josip Kujundžić, koji je odusevljeno pozdravio sve goste, ponovno napominjući kako ga najviše raduje to sto je danas, kako je rekao, Vajska Vojvodina u malom. Nakon pozdravnih riječi, tamburaški orkestar i dječji folklorni odjel “Dukata” izveli su kraći program, a onda je dana riječ pjesnicima koji su ljepotom, snagom i jednostavnošću svojih riječi, pretočenih u stihove, plijenili pozornost uzvanika i publike, pjesnicima koji su nakon čitanja stihova podijelili knjige nazočnima. Na koncu, pokretač ovih susreta, Katarina Čeliković, u ime Hrvatske čitaonice poklonila je komplete knjiga predstavnicima Konzulata, vajstanskom župniku i “Dukatu” za njihovu knjižnicu, koja je tek u začetku. Za sam kraj, ona je potaknula pjesnike na pjevanje predivne zagorske popijevke “Za svaku dobru riječ”, koje je mnogima natjeralo suze na oči.

Dirljiv susret

Predstavnici Konzulata bili su vidno zadovoljni kvalitetom manifestacije i srdačnošću domaćina, o čemu svjedoci konzulica Mirela Lučić: “Počašćena sam sto sam bila u prilici nazočiti ovako lijepoj manifestaciji. Što reći, nego uputiti sve čestitke, kako organizatorima, tako i domaćinima. Osobito me veseli sto među pjesnicima vidim ne samo starije, nego i djecu.”

Umorna od obveza, ali prepuna emocija, glavni pokretac aktivnosti glede “Lire naive”, Katarina Čeliković, nije skrivala zadovoljstvo:

Pjesnici su pokazali kako ljudsko srce nema granica, kako nam je cijela Vojvodina ove večeri sva u Vajskoj, sva u našim srcima. O domaćinima mogu izreći samo riječi hvale, koje ne mogu biti dovoljne za sve što su nam pruzili. Hvala župniku, hvala Pavlu, hvala obitelji Kitanović, a isto tako hvala i članovima i članicama HKUPD ‘Dukat’, koji su dali sve od sebe da se u njihovoj Vajskoj osjećamo kao u svojoj kući. Pokazali smo da su vojvođanski Hrvati, zvali se oni Šokci ili Bunjevci, bitna grana našeg hrvatskog stabla.”

LIRA NAIVA 2006