Lira naiva (2004)

Od stvaralačkog plamička do svjetla

Jedan od najplemenitijih ljudskih osjećaja svakako je poštovanje i divljenje. Stara je mudrost upisana ne samo u knjige nego i u našu narav: ako se ne znaš diviti – ne znaš poštivati, a ako ne znaš poštivati – ne možeš ljubiti. Na tom području se negdje događa i rađa iskra stvarateljstva koja je darovana čovjeku da sudjeluje na jedinom pravom projektu, jedinog Stvoritelja – Boga. Stoga je stvaralaštvo, koje je protkano poštovanjem, divljenjem ljubavlju, odraz božanskoga u nama. Kada se iskra stvarateljstva, koja je u nama, tako zapali da bukne makar kao plamičak, on postaje vidljivo svjetlo za druge. Nisu sva svjetla sunca, niti je jedino svjetlo ono koje je veliko. Svjetlo je jednostavno ono što svijetli. Ako u crnoj noći gori samo jedna svijeća, ne vidimo svijet oko sebe u cijelosti ali vidimo barem skno svjetlo.

Kada razmišljam o ovim susretima i o ovom projektu – nazvanom “Lira nalva” – u meni se isprepliću misli o stvaranju i svjetlu. Svi oni koji su se ohrabrili stvarateljsku iskru koju nose u sebi zapaliti i dopustili joj da postane svjetlo, moraju biti ljudi nošeni ljubavlju i poštovanjem. Zašto? Jednostavno zato što misao lijepoga, doživljenoga nose u sebi i osjećaju potrebu da ga priopće drugima. Željeti priopćiti drugima ono što u sebi nosimo, pa čak kao najintimnije, znak je ljubavi. Način na koji nam žele to reći, književni je oblik, a pokazuju koliko je to čin poštovanja jer to što nose u ljubavi nude “oblače” u odijelo lijepoga. I tako se događa da mnogi ljudi pisanom riječju u stihu i prozi nude u formi lijepoga ono što u sebi nose i tako obogaćuju sustvaranjem ovu našu kulturu – da postane prepoznatIjiva, vlastita i zadužujuća. S naše strane ostaje isto da se kod susreta s umjetnicima pisane riječi susrećemo s poštovanjem, ljubavlju i divljenjem. Takav krug u kome se uzajamno obogaćujemo u susretu poštovanja, divljenja i ljubavi daje jednom narodu, ovaj put našem, iskrenu ljudsku dušu koja onda u svojoj ljepoti priopćavanja biva obogačenje i drugih. Stoga osjećam upravo zadivljujučom ovu inicijativu okupljanja oko projekta “Lire nalve” koja bi danas-sutra mogla biti “Lira Croatica” kao potreban hod kulture pisane riječi u našim prostorima. Neka ovaj susret i ovaj događaj bude korak na tom putu uzajamnog obogaćivanja u atmosferi divljenja lijepome, poštovanja stvorenome i ljubavlju prema čovjeku i svome rodu.

http://www.hnv.org.rs/knjiznica/lira_naiva.pdf