Stara je i mudra izreka da Bog nije dovršio stvaranje svijeta nego je sebi za suradnika stvorio čovjeka i pozvao ga da nastavi njegovo djelo. Stoga čovjek ne može nikada biti miran dokle god je u njemu živ “stvarateljski duh”. Zato je i ljepota kao vlastitost čovjeka do te mjere u njemu izražena da se jedino čovjek može diviti i dok se divi raste kao čovjek. Kada čovjek izgubi moć divljenja ona polako ali sigurno počinje umirati. Međutim, postoji dvojako divljenje: diviti se onomu što je oko nas i diviti se onom što je u nama. Pjesnici su privilegirani dio ljudske zajednice koji imaju obje osobine u sebi objedinjene te se znaju diviti i onom što je oko njih i ono što je u njima i radi toga njihov “nastavak stvaranja” rađa plodove pisane riječi obučene u najglasniji govor lijepoga. Nama, čitateljima, ostaje ponuđeno na prostrtom stolu otkriti ono iz bogatstva pisane riječi što će hraniti našu dušu i učiniti nas sposobnima “diviti se” i tako ostati i rasti kao čovjek. jasno da u načinu izražavanja pisanom riječju postoji stupnjevitost. No, ono što se treba otkriti je upravo pristup misli i doživljaja onoga koji piše. Tako nastaje svojevrsna komunikacija između onoga tko je “sustvoritelj” i nas koji smo sposobni to primijetiti uživati u ljepoti dovršenja. Pred nama je knjiga pokušaja i dostignuća. Kaže stara kineska poslovica da je u svemu prvi korak početak a sve drugo je hod. Ovo što u ovoj knjizi imamo nisu u većini prvi koraci, nego su već prijeđeni putovi. Šteta što nam prostor ne omogućuje da zajedno s piscima i stvaraocima lijepe riječi prijeđemo sav njihov put, ali nam i ova knjiga daje pravo da podemo tim putom gledanja, slušanja i divljenja. Ako uspijemo zapodjenuti dijalog s onim što imamo napisano, uć1 ćemo u dušu onoga koji je pisao i tako će se dogoditi jedan uzajamni rast obogaćenja i susreta. Stoga i želimo podržavati i ovakav način objavljivanja pisane riječi da bi upravo dijalog bio način naše uzajamne komunikacije i da čitatelji budu najbolja procjena onima koji su stvarali i da naš odgovor istinit i kritičan bude poticaj da se u stvaranju nastavlja a ne prekida – da se talent koristi a ne zakapa i da nas svaka od ovih pjesama i misli obogaćuje i čini sretnijima.