Duše zemlje

Ante Jakšić

Duše zemlje – knjiga je izabranih pjesama Berežanina Ante Jakšića (Bereg, 22. IV. 1912. – Zagreb, 30. XI. 1987.), jednog od najistaknutijih pjesnika katoličke usmjerenosti u hrvatskoj književnosti u XX. stoljeću. Objavljena je tijekom mjeseca travnja 2012. godine, u povodu 100. obljetnice njegova rođenja kao zajednički sunakladnički pothvat Zavoda s Novinsko-izdavačkom ustanovom „Hrvatska riječ” iz Subotice, u nakladi od 600 primjeraka.

Jakšićevo pjesništvo, obimom značajno, motivski raznoliko i sa zavidnim umjetničkim postignućima, tematski je usidreno u sadržaje kršćanske slike svijeta i okovano pratećim vrednotama i simbolikom, a jedan je dio snažno navezan na njegov zavičaj – Bereg, Podunavlje, Šokadiju, svakodnevni život seljaka… – što donosi i ovaj izbor profesorice Marine Balažev.

Kao priređivačica Jakšićeve „zavičajne lirike”, u predgovoru je, među ostalim, napisala sljedeće:

„Bog i iskustva čovjeka naslonjenog na Boga, iako dominantne teme u Jakšićevom pjesništvu, ostavljali su prostora i za romantične čežnje za svijetom njegova zavičaja, reminiscenciju na rodno selo i običaje, na ravnicu i zemlju s tipičnim pejzažima koji se mijenjaju kroz godišnja doba. Oni su neraskidivi dio pjesnikova sjećanja na djetinjstvo provedeno u Beregu, to jest njegov glavni dio. Premda njegova prozna djela daju plastičniju sliku pjesnikova rodnog mjesta, prikazuju cijeli niz živopisnih likova te vjerno opisuju običaje mještana – šokačkih Hrvata, i dio je Jakšićeve poezije tematski uokviren iščitavanjem suptilnog odnosa pjesnika sa svijetom dragog mu djetinjstva, duboko zapretanog u slike ravničarskih pejzaža i sumještana, te bliskih ljudi s kojima je djetinjstvo provodio.”

Bio-bibliografija

Ante JakšićAnte Jakšić bio je pjesnik, pripovjedač, romanopisac i novelist. Rođen je 22. travnja 1912. u Beregu. U rodnom je mjestu završio šestogodišnju osnovnu školu. Nakon što je napustio školovanje za bravarski obrt, upisao se u sjemenište u Baču. Ispite je, skupa s ostalim sjemeništarcima, polagao privatno u državnoj gimnaziji u Subotici 1925.-1928. Gimnazijsko školovanje nastavio je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Travniku 1929. te u Somboru 1930.-1932., gdje ga je i završio. Studirao je hrvatski jezik i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a nakon završetka studija 1937. radio je kao profesor hrvatskoga jezika u nekoliko mjesta (Travnik, Badija, Tuzla, Osijek, Beli Manastir, Slavonski Brod, Gospiću, Subotici , Karlovcu i Zagrebu). Preminuo je 30. studenoga 1987. u Zagrebu.

U povijesti je hrvatske književnosti zabilježen kao jedan od „istaknutijih pjesnika katoličke usmjerenosti” u XX. stoljeću, a uz Aleksu Kokića jedan je od najvažnijih pjesnika vjerskog nadahnuća među bačkim Hrvatima. Književna ga je kritika prije svega označivala za pjesnika autentične religioznosti, čija je lirika prožeta „dubokom kršćanskom inspiracijom”. Ujedno, slovi i za pjesnika platonske ljubavi, romantičnih čežnja i elegičnih oslika svijeta zavičaja. Često pjesme oblikuje i u formi soneta, iz kojih isijava nostalgija, odanost i privrženost bereškomu te općenito bačkomu zavičaju. Snažni su u njegovoj poetici i nanosi socijalnih i domoljubnih elemenata.

Pjesme su mu prevođene na njemački, španjolski, slovenski i češki te uvrštene u desetak antologija.

Bio je član Hrvatskoga književnoga društva sv. Ćirila i Metoda, Društva hrvatskih književnika i član uredništva Hrvatske književne revije Marulić od osnutka 1968. U Zagrebu jedna ulica nosi njegovo ime, a u rodnom je Beregu 4.srpnja 2004. na njegovu rodnu kuću u ulici Ive Lole Ribara 23 postavljena spomen-ploča.

U povodu 70. obljetnice života i 50. obljetnice stvaralaštva 1982. u rodnom Beregu uručena mu je povelja pape Ivana Pavla II. kojom mu se odaje priznanje kao uglednom katoličkom djelatniku.

Djela: Svoju je prvu pjesmu objavio 1929. u gimnazijskom listu Travničko smilje. Pjesničke zbirke za života: Biserni đerdan, Sombor, 1931; U dolini zaborava, Zagreb, 1936; Zov proljeća i mladosti, Travnik, 1938; Pod sapetim krilima, Tuzla, 1941; Elegije, Subotica, 1954; Hod pod zvijezdama, Subotica, 1955; Osamljeni mostovi, Zagreb, 1962; Pred vratima tišine, Zagreb, 1963; Pjesme o Sinu čovječjemu, Zagreb, 1965; Pod pješčanim satom, Zagreb, 1975; Molitve pod zvijezdama, Zagreb, 1979; Prema drugoj obali, Đakovački selci, 1987.Bio je suradnik j u gotovo svim Bačkim časopisima.

U prozi se pojavljuje 1937. sa zbirkom pripovjedaka Marija : lirska novela.  Za života je objavio četiri romana – Šana se udaje, Maturant, Pod teretom ljubavi, Neugasivi plamen , a u rukopisu su mu ostala još tri: Niz tamne stube iz 1940., Pod bičem spoznaje iz 1943. i Kći sunčanih žala iz 1944.

Prema zapisima Josipa Andrića, autor je dviju drama, od kojih je jednočinka Dida Tomin jid izašla u Subotičkoj Danici za 1936., a druga je ostala u rukopisu. Preveo je roman ruske katoličke književnice Nadežde Lappo-Danilevske K sreći, koji je objavljen 1936.