100. obljetnica rođenja Alekse Kokića

Aleksa Kokić rođen je u Subotici 14.10.1913. godine. Nakon osnovne škole, upisuje se u građansku školu. Po njenom završetku nastavlja peti razred u subotičkoj gimnaziji. U ovom razdoblju poželi postati svećenik i postaje kandidat Bačke biskupije. Šesti razred provodi u Travniku, u Isusovačkoj gimnaziji gdje i maturira. Iza mature odlazi u Zagreb na studij. Za svećenika je zaređen 1937. godine po rukama biskupa Lajče Budanovića. Nakon ređenja bio je kapelan jednu godinu u Subotici u župi sv. Roka. Potom odlazi u Zagreb gdje se upisuje na studij slavistike, jer je biskup Budanović trebao profesore na budućoj katoličkoj gimnaziji u Subotici koju je htio otvoriti 1941. godine. Godinu dana prije diplomskog ispita, Aleksa mora obaviti građansku dužnost te odlazi u vojsku u mjesto Cetinje gdje je nakon 10 dana preminuo.

Aleksa je bio svećenik srcem i dušom; pun oduševljenja i svetog žara u radu oko spašavanja ljudskih duša. Od prvog dana sjemenišnog života, pa sve do svoje prerane smrti u vijek je pred njim blistala u svojoj neokaljanoj čistoći i ljepoti samo ova idealna stranica svećeničkog života. To je ne jednom, ne samo riječima nego i djelom jasno pokazao. Uz pjesme, pisao je i pripovijesti, prevodio je je djela književnosti s više jezika, surađivao je u mnogim časopisima pišući pjesme, eseje, književne prikaze i kritike, napisao je i nekoliko kazališnih komada

Djela: Klasovi pjevaju, Zagreb 1936.. Zvona tihe radosti, Zagreb 1938.,  Bunjevci i Šokci, Zagreb, 1939., Slikovnica kršćanskog nauka. Pomoćna knjižica za I razred osnovnih škola. Zagreb, 1939.

Proslava stote objetnice

U Subotici je 13. listopada 2013. godine počela proslava stote obljetnice rođenja svećenika i pjesnika Alekse Kokića. Proslava je započela polaganjem vijenaca na svećeničku grobnicu na Bajskom groblju, a istog dana u katedrali-bazilici služena je sveta misa, a na sam dan rođenja ovoga velikana, 14. listopada, u Gradskoj kući u Subotici otvorena je izložba „Aleksi u čast“ te je slavlje završeno svečanom akademijom uz nastup brojnih sudionika.

100. obljetnica rođenja Alekse Kokića 1Veza s Aleksom, ona duhovna koja nikada ne prestaje, bila je na poseban način oživljena na svetoj misi u katedrali koju je predvodio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić, a s njim su suslavili svećenici mons. Bela Stantić, Željko Šipek, Julije Bašić, Željko Augustinov te đakon Dražen Dulić. Rodbina, predstavnici hrvatskih institucija i svećenici pokazali su skupa s ostalim vjernicima kako zaborav nije prekrio zlatnog sina bačke ravnice, o kojem je nadahnuto govorio mons. Beretić. Katedralni zbor „Albe Vidaković“ pod ravnanjem Miroslava Stantića uljepšao je ovo misno slavlje izvodeći i Aleksine uglazbljene stihove.

Proslava stotog rođendana svećenika i pjesnika Alekse Kokića nastavljena je 14. listopada kada je u vestibulu Gradske kuće otvorena izložba „Aleksi u čast“. Izložbu je pripremila Katarina Čeliković koja je na početku otvorenja pojasnila kako se na izložbi osim fotografija iz različitih razdoblja velikanova života, nalaze i njegove knjige, rukopisi, te nekoliko osobnih predmeta koje publika nije imala prilike do sada vidjeti. Dio izložbe čine i slike Zvonimira Orčića inspirirane Kokićevim stihovima, kao i nagrađeni likovni radovi učenika pristigli na natječaj „Ravnica i klasovi pjevaju“. Izložbu je otvorio katedralni župnik i predsjednik Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ mons. Stjepan Beretić podsjetivši publiku na brojne Aleksine stihove.

Kultura sjećanja i zajedništvo protiv zaborava

100. obljetnica rođenja Alekse Kokića 2„Jedan klas u zlatnoj ravnici, rastao s mnoštvom drugih, a ipak najsjajniji, najtrajniji. Izrastao iz zemlje plodne, u nju u suzama vraćen, stostrukim plodovima rađa za nas danas“, riječi su kojima je počela svečana akademija kojom je obilježena stota obljetnica rođenja svećenika i pjesnika Alekse Kokića(1913.-1940.). Akademija je održana 14. listopada 2013. godine, u prepunoj Velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće, a u okviru projekta „Godina hrvatskih velikana u Vojvodini“.

Projekt posvećen hrvatskim velikanima u Vojvodini godinama unatrag realizira Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji s hrvatskim udrugama i institucijama.

100. obljetnica rođenja Alekse Kokića 3Ovom je prigodom predstavljena i netom objavljena knjiga sabranih pjesama Alekse Kokića pod nazivom „U sjenama ravnice“, koju je priredila subotička književnica i novinarka Željka Zelić. Knjiga je nastala radi cjelovitoga prikaza njegova pjesničkoga opusa – od ranih početaka 1928. do njegove smrti 1940. U knjizi su sabrane Kokićeve pjesme objavljene u knjigama, ali i one koje su objavljene u antologijama i periodici, kao i pjesme iz rukopisne ostavštine.

100. obljetnica rođenja Alekse Kokića 4Svečana akademija bila je prigoda i da se Kokićeva poezija čuje u različitim interpretacijama – uglazbljena i izrečena od recitatora. Za glazbeni segment programa, u okviru kojeg su se čule „Pozdravna pjesma“, „Jutro na selu“, „Božur“, „Subotica“ i „Bačka“, bili su zaduženi katedralni zbor Albe Vidaković, Collegium musicum catholicum i dječji katedralni zbor „Zlatni klasovi“ pod ravnanjem Miroslava Stantića, tamburaški orkestar HGU „Festival bunjevački pisama“ pod ravnanjem prof. Mire Temunović i Dječji zbor ove udruge pod ravnanjem Marine Piuković, te vokalne solistice Nevena Orčić i Lidija Ivković. Kokićeve stihove kazivali su najbolji recitatori Hrvatske čitaonice: Davorin Horvacki, Donna i Claudia Karan, Karla Rudić, te vlč. Dragan Muharem i Lazar Cvijin.

Nagrade najboljim autorima literarnih i likovnih radova

Godina hrvatskih velikana povod je i za upoznavanje s našim velikanom učenika koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku ili slušaju predmet Hrvatski jezik s elementima hrvatske kulture. Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU „Hrvatska riječ“ raspisali su literarni i likovni natječaj „Ravnica i klasovi pjevaju“ s ciljem približavanja Alekse Kokića hrvatskim školarcima. Na natječaj je prispjelo puno radova koje su članovi dvaju povjerenstava pregledali i ocijenili. Po deset najboljih autora likovnih i literarnih radova nagrađeno je na svečanoj akademiji, a ostalima su nagrade uručene naknadno.

100. obljetnica rođenja Alekse Kokića 5100. obljetnica rođenja Alekse Kokića 6

Nagrade najuspješnijim autorima uručio je mons. Bela Stantić, a nekoliko najboljih je i pročitano i oduševilo prisutnu publiku.

Likovni i literarni natječaj „Ravnica i klasovi pjevaju“

100. obljetnica rođenja Alekse Kokića 7Najuspješniji autori literarnih radova: Lucija Ivaković Radaković, OŠ „Matko Vuković“ Subotica; Filip Skenderović, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala Bosna; Mateja Skenderović, Gimnazija „Svetozar Marković“ Subotica; Regina Dulić, OŠ „Matko Vuković“ Subotica; Dario Lakatoš, OŠ „Ivan Milutinović“ Subotica; Katarina Petreš, OŠ „Matija Gubec“ Tavankut; Jelena Mučalov, OŠ „22. oktobar“ Monoštor; Larisa Skenderović, Gimnazija „Svetozar Marković“ Subotica; Gordana Cvijin, Gimnazija „Svetozar Marković“ Subotica; Nikola Prćić, Gimnazija „Svetozar Marković“ Subotica.

Najuspješniji autori likovnih radova: Teodora Dožai, OŠ „Pionir“ Stari Žednik; Josip Jurić, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala Bosna; Maja Imrić, OŠ „Matko Vuković“ Subotica; Marko Grmić, OŠ „Matija Gubec“ Tavankut; Valentina Ostrogonac, OŠ „Moše Pijade“ Bereg; Maja Benić, OŠ „Moše Pijade“ Bereg; Miroslav Stantić, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala Bosna; Blaženka Lulić, OŠ „Ivan Milutinović“ Mala Bosna; Danijela Antunović, OŠ „Matko Vuković“ Subotica; Martina Buljovčić, OŠ „Matko Vuković“ Subotica.

100. obljetnica rođenja Alekse Kokića 8U proslavi 100. obljetnice rođenja Alekse Kokića sudjelovali su Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Novinsko izdavačka ustanova „Hrvatska riječ“, Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“, katedralna župa sv. Terezije Avilske, župa Isusova Uskrsnuća i Pučka kasina, Hrvatska čitaonica, Gradska knjižnica Subotica i Hrvatska glazbena udruga „Festival bunjevački pisama“.

Video zapis objetnice

Za Tobom čeznem

Za Tobom živo čezne srce mi mlado i vrelo,
radošću velikom žudim za onim presretnim danom,
kada ću njivama ravnim poći u tiho naselje,
duše vodit Tebi i hranit ih vječnom Manom.

Ljudima poći ću našim koji po poljima rade
i dokle oni radom dobrotu Tvoju hvale,
ja ću u srca bijedna ulijevat ljubavi, nade
povesti Tebi ću bolne, prezrene, jadne, male.

I svu ću dječicu malu skupiti iz našeg sela,
njihovo rumeno lice svježinom zdravlja puca,
otvorit duše ću čiste i srca njihova vrela,
da žila njihova svaka samo za Tebe kuca.

U crkvi seoskoj maloj riječi ću Tvoje sijati,
da mir i radost svijeta u svako srce se vrate,
toplinom ljubavi Tvoje klonule ja ću grijati
i molit da ruke Tvoje bez sunca dane nam skrate …

Čuvati stado ću svoje i redom ljubiti sve ću
kao što si, Isuse, i Ti, kad ste na zemlji bio.
Daj i tu milost da za Te radim svoj život cio,
a prema prezrenom, bolnom osjećam ljubav sve veću.

Za Tobom živo čezne srce mi mlado i vrelo,
radošću velikom žudim za onim presretnim danom,
kada ću njivama rosnim poći u tiho naselje
duše voditi Tebi i hranit ih vječnom Manom …

A. Kokić