Dužijanca je događaj zahvale za kruh kao dara Neba i rada ljudskih ruku, običaj bunjevačkih Hrvata na sjeveru Bačke. Svečanom misom zahvalnicom u mjesnoj crkvi Presvetog Srca Isusova, u nedjelju, 17. srpnja, proslavljena je i tavankutska Dužijanca. Misu je predvodio vikar subotičke župe sv. Roka vlč. Dražen Skenderović uz koncelebraciju mjesnoga župnika vlč. Marjana Vukova.
Nositelji ovogodišnje tavankutske Dužijance bili su veliki i mali bandaški par (bandaš i bandašica): Martin Skenderović i Kristina Mamužić, odnosno Luka Mamužić i Nađa Bedeković. Misno slavlje uveličao je i veliki broj mladih i djece odjevenih u bunjevačku nošnju.
Vlč. Skenderović je u svojoj propovijedi istaknuo važnost zahvalnosti Bogu, pa tako i zahvalu za plodove zemlje, poput Dužijance. Po njegovim riječima, Bogu trebamo uputiti molitve već na početku ciklusa stvaranja kruha, odnosno na jesen, prigodom sjetve. Dužijanca se slavi na veličanstven način uz isticanje vanjskoga sjaja zahvale, ali po riječima vlč. Skenderovića, to treba biti praćeno i pravom, nutarnjom vjerom, u dubini našega srca.
»Ne može nam biti dovoljna vjera sastavljena od samo predanih običaja, svečanih proslava, lijepih narodnih prigoda i jakih uzbudljivih trenutaka. Ponekad taj vanjski izgled može biti religiozan, ali iza te odjeće potrebna nam je vjera koja se utemeljuje i obnavlja u osobnom susretu s Kristom, u svakodnevnom slušanju njegove riječi, u aktivnom sudjelovanju u životu Crkve i njegovanju zdrave pučke pobožnosti. Zato vas molim, braćo i sestre, da u svim ovim našim slavljima i raskošima ne zaboravimo vjeru, ne zaboravimo da smo Kristovi«, kazao je vlč. Skenderović.
Dodao je i kako vjera vjernika obvezuje da postane »živi znak prisutnosti uskrsloga Krista u svijetu«.
»Istinski razlog ljepote i radosti života po vjeri nalazi se u onoj dubokoj stvarnosti – biti zahvaćen privlačnošću Gospodinove ljubavi i to činiti iz dana u dana. Nastojmo tako i živjeti«, poručio je vlč. Skenderović.