Kad god se govori o multietničkim, multijezičnim, multireligijskim društvima i suživotu u njima, neizostavno se govori o potrebi tolerancije različitosti, ili pak tolerancije jednih spram drugih. Tolerancija se smatra preduvjetom za stabilnost i održivost multietničkih zajednica i društava i čimbenikom koji može spriječiti nesporazume, konflikte među različitim etničkim i/ili vjerskim zajednicama i koja može doprinijeti stabilnosti i razvoju te zajednice, društva u cjelini. No, premda se riječ tolerancija često koristi u različitim političkim govorima i inim osvrtima na multietnička društva i zajednice, rijetko tko govori o tome što pod tolerancijom podrazumijeva. Još rjeđe će se preciznije definirati na što se misli kada se govori o toleranciji. A to bi bilo više nego korisno jer već sama riječ tolerancija ima različite definicije i tumačenja. Tolerancija (lat. tolerantia) se doslovno prevodi kao – podnošenje ili trpljenje. U Hrvatskoj enciklopediji navode se sljedeća značenja: (1) Sposobnost podnošenja stresa, boli, napora ili frustracije, bez većih teškoća i pružanja otpora; (2) Način postupanja ili stajalište o ljudima, stvarima ili idejama koje ne smatramo vrijednima ili poželjnima, ali postojanje kojih ne želimo ni na koji način otežavati ili ugrožavati. U ovom smislu tolerancija ima dvije bitne razine, navodi se u Hrvatskoj enciklopediji: spoznajnu (kognitivnu) i čuvstvenu (emocionalnu). Kako se pojašnjava “na spoznajnoj razini, tj. u mislima i tvrdnjama, ljudi sami sebi priznaju da im se ne sviđaju običaji neke zajednice, jezik nekoga naroda, vjerovanja prvoga susjeda i sl., ali im priznaju pravo na te običaje, jezik ili vjerovanja. Na čuvstvenoj razini tolerancija zapravo znači zatomljivanje negativnih čuvstava prema nekomu ili nečemu i sprječavanje njihova izražavanja. U ponašanju, tolerancija se očituje kao uljudno, a prema potrebi i pomagačko ponašanje prema ljudima s kojima se (zbog bilo kojega razloga) ne bismo družili po vlastitu izboru te kao toleriranje stvari koje nam se ne sviđaju, ali ih, zbog toga što nekomu drugomu nešto znače, podnosimo”. Postoje i druga tumačenja što tolerancija jeste a što nije, među ostalim kao “općenit ili konkretan stav nezabranjivanja, nesprječavanja i neometanja drugih u njihovu ponašanju ili djelovanju u nekom području unatoč neodobravanju onih koji u tom području imaju moć, vlast ili autoritet”. Po ovom tumačenju tolerantan može biti jedino onaj (pojedinac, grupa, zajednica) koji ima moć da slobodnom odlukom odustane od primjene sile ili autoriteta protiv mišljenja ili djelovanja različitim od svojega (najčešće rasnih, nacionalnih, etničkih, kulturnih, vjerskih, spolnih, itd. manjina). Međutim, za razliku od povijesnog tumačenja tolerancije kao trpljenja ili toleriranja manjinskih grupa kao uzdržavanja od nasilja prema njima, postoje i tumačenja tolerancije koja ju tumače kao stav koji se temelji na postojanju razumijevanja i empatije prema različitima od sebe (Broera i suradnika, 2014). U tom tumačenju tolerancija, međutim, nije puka nesklonost za donošenjem sudova niti izostanak vlastitog stava o pogledima, uvjerenjima i ponašanju drugih. Nije ni izvještačeno prihvaćanje i afirmacija bilo koga i bilo čega. Nije ni oblik indiferentnosti ili uglađena gesta automatskog prihvaćanja svega. Ne znači ni prostu uglađenost i ljubaznost prema drugima, vještine koje se stječu obrazovanjem, niti znači prihvaćanje i slaganje s nečijim stavovima koje smatramo pogrešnim ili manje vrijednim. Tolerancija po ovakvom shvaćanju nije ni suprotnost kofliktu, a sama činjenica da netko ima čvrsta uvjerenja i vrijednosti ne znači i nije sinonim niti s tolerancijom ni netolerancijom. A što tolerancija jeste po ovakvom shvaćanju? Tolerancija je po ovakvom shvaćanju pokretljiv fenomen koji je teško odrediti, opisati i definirati. To je poziv na poštovanje i priznavanje. To je socijalni konstrukt koji uključuje donošenje odluka koje su utemeljene u određenom vrijednosnom sustavu, uključuje etičko ponašanje, razumne argumente, razlike i širok spektar ponašanja. To je socijalni koncept koji ovisi o kontekstu i definira se kao: “Stav koji s uvažavanjem, razumijevanjem i empatijom gleda na ljude ili grupu.
Financijsku potporu za realizaciju projekta AP Vojvodina – interkulturalnost na djelu osiguralo je Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu, nacionalne manjine i nacionalne zajednice.