Memorijal se održava kao sjećanje na Antuna Aladžića lemeškog glumca koji je u lemeškom kazališnom amateriznu ostavio značajan trag. Za nešto više od dva desetljeća koliko je bio aktivan ostvario je nekoliko značajnih uloga kao što je Čovjek s Marsa, zatim glavna uloga u Kaćiperkama, Nacikinoj uji. Kao zaljubljenik u kazalište prihvatio se uloge redatelja, te je na scenu postavio tri komedije – Žensko prelo, U gostima i posljednju, koja mu je bila najveći izazov, Stipanova princeza. Nažalost dočeko je samo dva izvođenja Stipanove princeze kada je prerano preminuo u 49. godini. Ali zahvaljujući lemeškim glumcima Stipanova princeza nastavila je svoj kazališni život, jer su njegovi glumci svjesni koliko mu kazalište znači nastavili sa gostovanjima i izvođenjem predstave. U Vojvodini i Hrvatskoj Stipanovu princezu odigrali su čak 23 puta. Ispunili su i Aladžićevu želju da Stipanovu princezu igraju u Hercegovcu na Danima hrvatskog pučkog teatra. I na još jedan način lemeški glumci odužili su se svom velikom prijatelju i kolegi. Pokrenuli su kazališni memorijal. Usprkos svim poteškoćama koje prate kazališni amaterizam istrajavaju u tome već devet godina.
Ove godine memorija su otvorili gosti iz Sivca iz Dramskog studija Velimir Sadnić Veljko sa komedijom Vlast Branislava Nušića, u režiji Milovija Mlađenovića. Kroz ovu komediju na slikovit način opisuje se korupcija, lopovluk, sitničarenje i slavoljublje ljudi koji su na vlasti, ukazuje na njihove nedostatke i loš karakter. Drugog dana Memorijala gostovali su članovi HKUD–a Vladimir Nazor iz Sombora sa predstavom Matora dica koja je rađena po tekstu Marijana Kiša. Memorijal se nastavlja ovog vikenda. »Sutra nam gostuje Draft tratar iz Tuzle sa monodramom Dragana Tešića S čime, s kime u EU. U nedjelju nam dolaze naši prijatelji iz Belog Manastira Gradsko kazalište i oni će izvesti komad Sljedeći američkog autora Terrencea McNallyja. Prvog dana studenog ugostit čemo KUD Primorka iz Krasice. Do sada su već dva puta bili naši gosti, a na ovogodišnjem Memorijalu izvešće komad Ručni rad. Predstava je nastala na temelju Jean-Claude Danaudovog teksta iz 1977. godine, a na pozornicu ju je postavila redateljica Alisa Debelić. Riječ je o crnoj komediji koja govori o sudbini triju žena«, kaže Ilija Ezgeta, glumac, redatelj i organizator ovogodišnjeg memorijala. Memorijal zatvaraju domaćini komedijom rađenoj po tekstu Marijana Kiša Neću da budem idiot.
Prijašnjih godina Memorijal Antun Aladžić bio je dvodnevni kazališni festival, ali su iz organizacijskih razloga Lemešani odlučili da ovaj kazališni susret organiziraju tijekom jednog mjeseca. » Morali smo se prilagoditi našim gostima koji dolazak u Lemeš kombiniraju sa nekim drugim gostovanjima. Dolazak iz Tuzle ili Krasice veliki je trošak i razumijemo zato ako naši gosti svoj dolazak usklađuju sa još nekim gostovanjem«, kaže Ezgeta. Po njegovim riječima održati danas kazališni amaterizam nije lako. Bez novca i glumaca tako nešto je skoro nemoguće. Nekada dobra dramska skupina u Lemešu se razišla, jer su poslovi i druge obveze glumce amatere odvele na neke druge strane, pa je teško napravi predstavu sa više glumaca. »Nije to samo naš problem. Rade se monodrame ili predstave u kojima su angažirana dva, tri glumca, sa skromnom scenografijom. Mi smo ovogodišnju premijeru i memorijal odradili bez ijednog dobivenog dinara«, kaže Ezgeta. A njegov pogled na budućnost kazališnog amaterizma uopće nije optimističan. »Na općinskim ili zonskim smotrama još možemo da prođemo, ali nam selektori uvijek skreću pozornost da bi trebali angažirati profesionalne redatelje. I onda na višim razinama natjecanja mi nemamo što da tražimo, jer tamo dolaze amaterska kazlišta za koja rade profesionalci. A mi takovo anagažiranje ne možemo platiti«, kaže Ezgeta.
»Naredne godine jubilarni je X. memorijal i za tu obljetnicu pokušat ćemo novac osigirati na natječajima na kojima iz tehničkih razloga ove godine nismo sudjelovali«, kaže Marija Bagi, stara, nova predsjednica HBKUD Lemeš. A ti tehnički razlozi tiču se promjene predsjednika koja je u Agenciji za privredne register potrajala nekoliko meseci, taman toliko da prođu natječaji putem kojih je udruga mogla osigirati sredstva za rad i manifestacije.