Dvobroj časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ 1–2 za 2025. godinu, opsega 304 stranice, predstavlja jedno od sadržajno najzaokruženijih i najambicioznijih izdanja ovoga časopisa od njegova pokretanja. Kao i u prethodnim brojevima, „Nova riječ“ potvrđuje svoju ulogu središnjega književnog i umjetničkog časopisa Hrvata u Vojvodini, ali i relevantnog mjesta susreta suvremene produkcije, kritičkog mišljenja i baštinskih tema unutar širega hrvatskog kulturnog prostora.
Časopis je pokrenut 2013. godine s jasnom namjerom da se stvori trajna i ozbiljna platforma za objavljivanje književnih tekstova, eseja, književne kritike, znanstveno utemeljenih priloga o kulturnoj povijesti te likovne i druge umjetničke prakse. Od samih početaka „Nova riječ“ njeguje visoke uredničke kriterije, ravnotežu između suvremenih autora i baštinskih tema te otvorenost prema različitim generacijama i poetikama. Takva koncepcija omogućila je da časopis tijekom godina preraste lokalne okvire i postane prepoznatljiv i izvan sredine u kojoj nastaje.
Dvobroj za 2025. godinu posebno je obilježen tematskom raznolikošću i opsegom. U njemu se objavljuju tekstovi koji se bave recentnom književnom i umjetničkom produkcijom, ali i prilozi koji se vraćaju važnim osobama, događajima i fenomenima iz književno-umjetničke prošlosti. Posebna pažnja posvećena je obljetničarskim temama vezanim uz hrvatsku kulturnu povijest, kao i autorima koji su svojim djelovanjem ostavili trajan trag u kulturnom životu Hrvata u Vojvodini.
Značajan dio dvobroja zauzimaju književni tekstovi – poezija, kratke priče i eseji – koji svjedoče o živosti i raznolikosti suvremenog književnog stvaralaštva. Uz to, broj donosi i opsežan blok književne kritike i prikaza, u kojima se analitički i argumentirano vrednuju nova izdanja, autorske poetike i tematski smjerovi. Time „Nova riječ“ ne ostaje samo prostor objavljivanja, nego i mjesto kritičkog dijaloga i književnog vrednovanja.
Posebnu vrijednost ovome izdanju daje i snažna prisutnost baštinskih tema. Tekstovi posvećeni književnoj i kulturnoj povijesti ne donose tek faktografske prikaze, nego ih smještaju u širi društveni i kulturni kontekst, povezujući prošlost sa suvremenim trenutkom. Takav pristup omogućuje čitatelju da baštinu ne doživljava kao zatvoreni povijesni sloj, nego kao živ i relevantan dio kulturnog identiteta.
Likovna dimenzija dvobroja dodatno je naglašena grafičkim prilozima akademskog slikara i grafičara Ivana Balaževića. Njegovi radovi ne funkcioniraju samo kao ilustrativni dodatak, nego kao ravnopravni umjetnički segment časopisa, koji vizualno komunicira s književnim i esejističkim sadržajima. Time se potvrđuje interdisciplinarni karakter „Nove riječi“, u kojoj se književnost i likovna umjetnost međusobno nadopunjuju.
Zaključno, dvobroj „Nove riječi“ 1–2 za 2025. godinu pokazuje zrelost časopisa koji je tijekom više od desetljeća izrastao u stabilnu i relevantnu kulturnu instituciju. Opseg, tematska širina i razina uredničke obrade potvrđuju da je riječ o izdanju koje nadilazi dnevnu kulturnu kroniku i ostaje trajni dokument književnog i umjetničkog trenutka, ali i svjedočanstvo kontinuiteta kulturnog stvaralaštva Hrvata u Vojvodini.