Balint Vujkov
Više od pola stoljeća B, Vujkov je skupljao hrvatske narodne pripovijetke u Bačkoj, Srijemu, Banatu, Lici i na Kosovu, zatim u Mađarskoj, Austriji, u današnjoj Slovačkoj i Češkoj i Rumunjskoj, sve dok mu zbog sudjelovanja u hrvatskom proljeću nisu oduzeli putovnicu, ustrajno se opirući zahtjevimafolklorista da sukladno njihovim zamislima, uputama i nakanama bilježi usmenu pučku predaju. budući daje svaku pripovijest čuo u više interpretacija vujkov je smatrao kako iz toga mnoštva (napose istoga) kao posljednji dostvaratelj u nizu ima pravo odabrati one dijelove koji su leksički i semantički, estetski i umjetnički najuspjeliji spajajući ih u cjelinu što će ostati zabilježena i obrađena prema njegovim književnostilističkim kriterijima, radi čega su jedni Vujkova obasipali pohvalama, a drugi se nisu ustručavali zasuti ga pokudama i osudama. Na tragu ove «neznanstvenosti» glede pristupa folklorista, iz «pogrješke» navlastitog postupka kojega sam Vujkov naziva «duhovnom arheologom» nastaje njegov golem sakupljački i književni opus, koji postojanjem, obujmom i množinom slojevitih poruka otvara u hrvatskoj književnosti, jezikoslovu, etnografiji i dr. stanovita pitanja koja su do danas ostala bez cjelovita odgovora.
Bio – bibliografije
Balint Vujkov, (Subotica, 26. V. 1912. – Subotica, 23. IV. 1987.), književnik, sakupljač narodne književnosti Hrvata, kulturni djelatnik. Rođen je u siromašnoj obitelji krojača Franje Vujkova i majke Jelene, rođ. Poljaković Kovačev. Rano je ostao siroče bez oca koji je poginuo u Prvome svjetskom ratu 1915. godine. U svom rodnom gradu završio je sveukupno školovanje: osnovnu školu (1919.-23.), gimnaziju (1923.-31.) i Pravni fakultet (1931.-36.). Nakon završetka studija kao pravnik zaposlio se u jednoj banci u Subotici, a zatim radi kao odvjetnički pripravnik u više subotičkih odvjetničkih kancelarija sve do 1944. godine. Sa svojim prijateljima pokrenuo je 1932. književni časopis Bunjevačko kolo, koji je izlazio tri godine.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata ilegalno surađuje s narodno-oslobodilačkim pokretom u ovom kraju. Zbog toga i zbog svojih političkih ideja uhićen je i poslan na prisilni rad, otuda u kažnjeničku četu, a kraj rata i oslobođenje dočekao je u jednom nacističkom logoru u Austriji. Poslije povratka u Suboticu odmah se uključio u politički i kulturni rad. Postao je urednikom subotičkog dnevnog listaSlobodna Vojvodina čije je latinično izdanje izlazilo u Subotici. Od druge polovice 1948. godine bio je glavni urednik novina Hrvatska riječ. Od veljače 1949. jedan je od vodećih ljudi i organizatora Saveza kulturno-prosvjetnih društava u Subotici, ali je dobio otkaz zbog sukoba oko uvođenja hrvatskog jezika u pojedine škole (1953.).
Od 1966. do 1973. bio je sudac Okružnog suda u Subotici. Tada je u sklopu poznatih političkih zbivanja s grupom hrvatskih intelektualaca uklonjen iz javnog života. Oduzeta mu je putovnica i prije vremena je umirovljen. Nije mogao putovati i nastaviti sakupljanje narodnih pripovijedaka u susjednim zemljama (Mađarska, Rumunjska). Tako je izgubio nekoliko dragocjenih godina. Izolacija u javnosti je probijena 1986. godine objavljivanjem njegove zbirke bunjevačkih narodnih pripovijedaka Jabuka s dukatima(edicija „Osvit”, NIP „Subotičke novine”). Nedugo nakon toga Balint Vujkov je iznenada umro 23. travnja 1987. u svojoj 75. godini.
Jedan je od najzaslužnijih kulturnih radnika vojvođanskih Hrvata koji su pomogli očuvati od zaborava narodno blago u vidu narodne književnosti. To je učinio sakupljanjem i objavljivanjem bunjevačkih narodnih „pripovidaka”, koje je uvijek stavljao u okvir sveukupnog hrvatskog narodnog stvaralaštva. Objavio je više od 10 knjiga pripovijedaka Hrvata iz Vojvodine, Mađarske, Rumunjske, Slovačke, Austrije, Češke, Kosova. Osim sakupljanja bunjevačkih narodnih „pripovidaka” objavio je i cijeli niz izvornih književnih djela: S Franjom Bašićem i Blaškom H. Vojnićem objavio je zbirku pjesama Pupoljci (Subotica, 1934.). U vlastitoj nakladi objavio je bajku Cviće i kamen (Subotica, 1938.), u izdanju novina Hrvatska riječobjavljena mu je novela Dva borca (Subotica, 1947.), subotička Minerva1953. objavljuje mu knjigu Bajka o mravljem caru izd. Minerva, Subotica, 1953., a knjigu pripovijesti Prašina po dugama objavljuje u Subotici 1971. godine.
Njemu u čast Hrvatska čitaonica 2002. godine pokreće književnu priredbu Dane Balinta Vujkova, dane hrvatske knjige i riječi, čiji je temeljni cilj valorizacija bogate Vujkovljeve zaostavštine i očuvanje ikavice, narodnog govora bačkih i srijemskih Hrvata, te tiskanje Vujkovljevih djela namijenjenih djeci i mladima. Na višednevnoj manifestaciji tematizira se i suvremeno književno stvaralaštvo Hrvata u Podunavlju.