U prepunoj dvorani Hrvatskog kulturnog centra »Bunjevačko kolo« uoči Svih svetih, večeras je održana 11. puta »Večer svetaca – Hollywin«.
Ove godine animatori i djeca subotičkog oratorija izveli su predstavu »Isusove prispodobe o milosrđu«. Riječ je o scenskom prikazu tri prispodobe o milosrđu, prispodoba o izgubljenom sinu, o milosrdnom Samarijancu i prispodoba o bogatašu i Lazaru. Tekst za predstavu je napisala voditeljica subotičkog oratorija Vedrana Cvijin, a režirao je Vedran Peić. Glazbu je odabrao Darko Temunović, a za svjetlo je bio zadužen Marin Jaramazović.
Na početku večeri prisutnima se obratio vlč. Vinko Cvijin na čiji su poticaj odabrane prispodobe.
»Svetost se temelji na Božjoj riječi, zato smo odlučili vratiti se na izvore svetosti i tako sve nas motivirati na naš osobni poziv na svetost. Novozavjetne su prispodobe remek djelo poučavanja Isusa Krista, biseri koji nakon gotovo 2.000 godina ne gube ništa od svoga sjaja. Radi se o načinu izražavanja kojim se kroz slike koje su slušateljima poznate iz svakodnevnog života nastoji prenijeti određena pouka o vjeri ili moralu. Svetost se prije svega temelji na Božjoj riječi. Stoga smo odlučili vratiti se na izvore svetosti i na taj način sve nas motivirati i podsjetiti na naš osobni poziv na svetost«, rekao je vlč. Cvijin.
Članovi subotičkog oratorija, njih 28, su predstavu uvježbali za devet dana radeći na više lokacija, a na početku priredbe publika je mogla na platnu pogledati fotografije načinjene tijekom malobrojnih dana priprave za večer kada se slavi pobjeda svetaca.
Temu za ovogodišnju predstavu osmislili su mladi Subotičkog oratorija s vlč. Vinkom Cvijinom, te se tijekom dogovora iskristalizirala ideja da se prikažu tri prispodobe o milosrđu. Autorica teksta Vedrana Cvijin preuzela je ovu ulogu na sebe. Iako joj, pogotovo prozno pisanje, nije strano, sada je prvi puta napisala ovakav komad. Čekajući posljednji čas da bi inspiracija bila što veća, komad je napisala za jednu noć sa željom da ne bude samo dramski prikaz već da se prikaže i kontekst u kome su prispodobe nastale.
Redatelj ove predstave Vedran Peić također je prvi puta režirao ovakav scenski prikaz, iako je do sada imao pomalo iskustva s kraćim dramskim formama za oratorij. Koliko su zapravo prispodobe inspirativne, jer se uvijek može nešto novo iščitati, Vedran je shvatio tijekom dogovora s vlč Cvijinom. To su zapravo priče o slikama, koje nemaju puno dijaloga, ali se u njima može pokazati i dijalog i drama i dramski sukob.
»Pripremajući se za predstavu, jedan od zadataka glumaca bio je svakoga dana bar jednom pročitati sve tri prispodobe. Za ovo kratko vrijeme smo napravili predstavu, no da smo imali više vremena, ova tema bi nas mogla odvesti tko zna dokle«, kaže Vedran.
O iskustvu i izazovu rada s puno glumaca od kojih su neki prvi puta uopće stali na scenu Vedran kaže da su mladi ambiciozni, vrlo sustretljivi i pogodni za rad.