Izgubljeno srce

Katarina Čeliković

Zbirka pripovijetki Suze pod maskom (izgubljene pa nađene priče), Katarine Čeliković sastoji se od 21 pripovijetke a namijenjena je starijoj osnovnoškolskoj djeci (do 6. razreda). Pripovijetke, na djeci razumljiv i zanimljiv način, govore o manje vidljivim problemima s kojima se djeca suočavaju, a adresati su često upravo djeca koja se nose s posebnim potrebama kao i ona koja nisu najbolje prihvaćena u društvu.

Mnogim pričama je inspiracija događaj iz stvarnoga života poput one o djevojčici koja je ošišala svoga djeda, a poslije i sebe, o glumici, o “kraljici” (djevojčica koja je voljela biti “kraljica”  – odnosi se na običaj kraljica na Duhove) itd.

Okvir su nekih priča običaji ovog kraja vezani uz crkvene (katoličke) blagdane a upoznajući djecu s istima pripovijetke tako preuzimaju ulogu očuvanja, možda više ne samih događaja, ali barem sjećanja na njih.

Pripovijetke su pisane hrvatskim standardnim jezikom te objavom ove zbirke književnost Hrvata iz Vojvodine, između ostalog, dobiva i značajno djelo za mlađu čitalačku publiku i to na standardnom obliku materinjega jezika.

Bio – bibliografija

Katarina ČelikovićKatarina Čeliković, rođ. Plemenčić (Varaždin, 1. III. 1960.), bibliografkinja, publicistica, urednica, kulturna djelatnica. Osnovnu i srednju školu završila je u Varaždinu, a 1983. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je komparativnu književnost i rusistiku. Od 1986. radi u subotičkoj Gradskoj knjižnici kao bibliotekar-informator na stručnoj obradi knjiga i na odjelu bibliografije, a od 2009. je menadžerica kulturnih aktivnosti u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata. Piše kratke priče i pjesme, a objavljivala je u mjesečniku Zvonik, kalendaru Subotička Danica, podlistku Hrvatske riječi Hrcko, Hrvatskoj književnoj reviji Marulić. Objavila je nekoliko knjiga bibliografije te hagiografsku knjigu za djecu o Sluzi Božjem o. Gerardu Tomi Stantiću Ljestve za nebo (Sombor, 2012.).

Sudjelovala je u pokretanju i u radu nekoliko subotičkih hrvatskih institucija: katoličkog mjesečnika Zvonik 1994., u kojem je od početka lektorica, novinarka i jedna od urednika, Hrvatskoga akademskog društva 1998., u kojem od osnitka obavlja dužnost tajnice, a 2002. potaknula je osnivanje Hrvatskog društva za pomoć učenicima Bela Gabrić i Hrvatske čitaonice. U sklopu Hrvatske čitaonice pokrenula je nekoliko manifestacija kojima je svrha očuvanje i razvijanje hrvatskog jezika (Dane Balinta Vujkova, Pokrajinsku smotru recitatora na hrvatskom jeziku i Susrete vojvođanskih pučkih pjesnika Lira naiva) te nakladničku djelatnost (knjige, zvučna edicija s narodnim pripovijetkama i edicija Slikovnice). Lektorica je i jedna od urednika u kalendaru Subotička Danica, a sudjeluje i u nakladništvu Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović, u kojem je pročelnica Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivan Kujundžić od 1999.

Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja, 1997., skupa sa suprugom Ervinom, dobila je Antušovu nagradu za doprinos kulturi bačkih Hrvata-Bunjevaca za rad u mjesečniku Zvonik, a za organiziranje Dana Balinta Vujkova, Kulturno-prosvjetna zajednica Općine Subotica dodijelila joj je 2005. posebno priznanje „Dr. Ferenc Bodrogváry“.

Djela: Subotička bibliografija 1918-1944, sv. III/1 (suautori G. Kiss i E. Bažant), Subotica, 2003. Molitvom i prilikom prid Bogom : Etno izložba “S Božjom voljom” [bibliografija molitvenika na narodnom jeziku u okviru manifestacije Dužijanca 2007.] : katalog uz izložbu, Subotica, 2007., Ljestve za nebo, Subotica, 2012., Bibliografija narodnih pripovjedaka i djela Balinta Vujkova, Subotica, 2013.