Uz baku je raslo moje djetinjstvo

Ljubica Kolarić-Dumić

Možda bi književni teoretičari prozu Uz baku je raslo moje djetinjstvo svrstali u koju drugu književnu vrstu (autobiografske crtice, memoarska ili ispovjedna proza), a ne u kratku priču, ali to je ovdje nevažno. U prozi Ljubice Kolarić-Dumić toliko je autobiografije, poezije, lirike, refleksija, memoaristike, ispovijedi, dramatike i romantike da bi se u potrazi za najtočnijom nazivnom sintagmom pred imenicu proza mogao staviti bilo koji pridjev izveden od riječi nabrojenih u predikatu prvoga dijela ove rečenice (autobiografska, poetska, refleksivna, ispovjedna itd.). A priča ovo jest, ako pođemo od onoga osnovnoga pučkoga značenja po kojem pričajući kazujemo o nečem što je nekoć bilo. A bila jedna »najdobrija i najtužnija baka« plavih očiju iz kojih se nebo i sva istina svijeta, kao neizbrisiv trag, prelili na jedno djetinjstvo, trag koji ne traje samo kao lijepa i draga uspomena, nego i kao živi biljeg, reseći i snažeći život unuke očarane bakinom osobnošću.

Bio – bibliografija

Ljubica Kolarić-DumićLjubica Kolarić-Dumić (7. kolovoza 1942. Kukujevci, Srijem). Piše poeziju i prozu. Osnovnu je školu završila u rodnom mjestu, gimnaziju u Vinkovcima, a Pedagošku akademiju u Rijeci, gdje je do umirovljenja radila kao učiteljica hrvatskoga jezika. Cijeli radni vijek, četrdeset i tri godine, kao učiteljica hrvatskoga jezika posvećuje se učenicima, objedinjujući ljubav prema djeci, hrvatskomu jeziku, književnosti, glazbenoj i scenskoj umjetnosti. Osim rada u školi aktivno sudjeluje u mnogim kulturnim zbivanjima. Od 1983. do prestanka izlaženja, bila je član uredničkog vijeća lista Odgoj i osnovno obrazovanje, pisala kolumnu: Prosvjetni radnici – umirovljenici. Od 1994. godine član je sudbenog povjerenstva za literarni izraz Lidrano-a za osnovnu i srednju školu Primorsko-goranske županije, a nekoliko godina i natječaja Zlatna ribica za literarne i novinarske radove Hrvatske matice iseljenika za hrvatske škole u inozemstvu. Članak je uredničkoga vijeća glasila protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Zov Srijema, u kojemu vodi stalnu kolumnu U pohode zavičaju, obrađujući tragediju progonstva Hrvata iz Srijema. Članica je Matice hrvatske od 1970. godine, Udruge dragovoljaca Domovinskog rata od 1991., Hrvatskog kulturnog vijeća te Društva hrvatskih književnika. Dobitnica je Godišnje nagrade Grada Rijeke za 2006. godinu, za izuzetan doprinos dječjoj književnosti i poetskoj riječi za djecu. Pjesme su joj prevedene na slovenski, albanski i ukrajinski jezik. Njezine pjesme je na ukrajinski jezik preveo ukrajinski pjesnik Paul Holovčuk. Tradicionalna je gošća Mjeseca hrvatske knjige. Pjesme su joj prevedene na talijanski, ukrajinski, albanski, slovenski i romski jezik. Prvom zbirkom pjesama Raskrižje javlja se 1983. godine. Objavljuje u mnogim časopisima, glasilima, kalendarima i novinama: Školske novine, Zagreb, Klasje naših ravni, Subotica, Hrvatski Tovarnik, Zagreb, Hrvatski kalendar, Chicago, Hrvatski kalendar, Pecs, Flaka e vëllazërimit, Priština, Zvona, Rijeka, Blaženi Alojzije Stepinac, Zagreb, Glasnik sv. Josipa, Karlovac, Riječ, Rijeka, Jezik, Zagreb, Županija, Rijeka, Državnost, Zagreb, Smib, Zagreb, Mali koncil, Zagreb, Glas Koncila, Zagreb, Hrvatsko slovo, Zagreb, Književna Rijeka, Rijeka, Kršni zavičaj, Humac, Prvi izbor, Zagreb, Radost, Zagreb, Modra lasta, Zagreb iu dječjim listovima osnovnih škola.