Djelo “Zaboravljeni rječnik” čuva jezično dijalektno blago mjesta Golubinci u Srijemu. Značenje toga rječnika upravo je u tome što je spasio riječi od nestajanja. One su ovdje, one su zapisane, te iako nestaju, ostat će u rječniku. Značenje toga rječnika je što je riječi sačuvao u posljednji trenutak, a s riječima, tim velikim jezičnim blagom, sačuvao je i sjećanje na život koji je prošao, kojega se sjećaju oni koji čuvaju tradiciju, kulturu jednog naroda, u ovom slučaju Hrvata u Vojvodini. Čitajući ovaj rječnik čovjeku nije potrebno da živi u Golubincima, jer već kroz objašnjenja osjeća život koji se nekada živio u ovome mjestu. Vrijednost Ilijinog „Zaboravljeog rječnika je i popis brojnih mikrotoponima i toponima po kojima su nazivani potesi (hrvatske tapavice, abina bara i sl.), tako da rječnik nudi obilje gradiva za znanstvena istraživanja.
Rječniku prethode autorove uvodne bilješke u kojima je objašnjen razlog bilježenja starih riječi i način zapisivanja. Ovaj ogroman trud Ilije Žarkovića se isplatio jer će, iako nije dočekao svjetlo dana vlastitoga, vjerojatno, najznačajnijega djela, upravo po njemu trajno biti upamćen i prisutan u kulturi Hrvata u Vojvodini.
O vrijednosti Zaboravljenog rječnika (govora golubinačkog kraja), dr. Kolenić kaže: Značenje je toga rječnika upravo u tome što je spasio riječi od nestajanja. Sačuvao je riječi u posljednji trenutak, a s riječima, s tim velikim jezičnim blagom, sačuvao je i sjećanje na život koji je prošao, kojega se sjećaju oni koji čuvaju najljepše uspomene iz djetinjstva. Listajući rječnik Ilije Žarkovića mi upoznajemo golubinački život, običaje, igre, način odijevanja, biljke i životinje kao sastavni dio života u selu i tako ulazimo u jedan prošli svijet pa on postaje dio našega iskustva i dio našega svijeta.
Bio-bibliografija autora
Ilija Žarković Žabar hrvatski je književnik rođen 1947. godine u Golubincima (Srijem, Vojvodina), preminuo 2009. Godine u rodnom mjestu.
Pored rada kao pisca, poznat je u hrvatskim krugovima i kao glazbenik, skladatelj tamburaške glazbe, publicist, istraživač i svestrani umjetnik. Sakupljao je djela hrvatskog narodnog stvarateljstva. Djelovao je pri HKPD “Tomislav” u rodnim Golubincima. Pisao je i na hrvatskom i na srpskom jeziku. Bio je jednim od najpoznatijih hrvatskih pjesnika u Vojvodini [1]. Njegove pjesme su mu tematski vezane za srijemsko naselje Golubincima, kao i za ljude i doživljaje, koje Žarković u svojim djelima ovjekovječiva. Pored toga što je zapisao brojna narodna usmena djela (anegdote, pjesme), njegova je osobitost u tome što je on ta djela i uglazbio. U glazbenim krugovima je poznat kao prvi rock-glazbenik u Srijemu. 1970-ih je snimio rock-album sa svojim sastavom VIS Asteroidi iz njegovih Golubinaca. Težinu i veličinu tog pothvata pokazuje činjenica što je ono vrijeme to uspio napraviti jedan sastav iz provincije. Singlicu su objavili 1980. pod etiketom PGP RTB [2]. Žarković se javlja kao skladatelj i aranžer. Sa sastavom je svirao još 2007. [3]. Nakon sviranja rocka, okrenio se tamburaškoj glazbi, pa je tako svirao u Golubinačka tamburašima i Hrvatsko kulturno-prosvjetnom društvu Tomislav. Člankom je Društvo hrvatskih književnika, a primljen je u to društvo prigodom održavana Tjedna vojvođanskih Hrvata u Zagrebu. Bio je sudionikom pjesničkih susreta “Lira naiva”, a surađivao je sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Djela
Njegove pjesme uvrštene su u objavljenu antologiju poezije manjina u Srbiji “Trajnik”.
Objavio je dvije zbirke poezije “Lice ravnice” (1996) i “I ni tamo ni ovamo” (2007), kao i zbirku anegdota “Iz naše avlije”.
Ostala djela:Iz naše avlije i iz susjedstva (zbirka seoskih priča i anegdota) – 2007., Tanke žice tamburice – škola za tamburu (tamburaški udžbenik) – 2007., Svirac svira (tamburaški udžbenik) – 2007., Zaboravljeni rječnik ruzmaronskog Srema – 2009. (veliki doprinos hrv. I srp. Leksikografiji).