Nagrada Tomo Vereš

Nagrada Tomo Vereš 1Nagrada Tomo Vereš dodjeljuje se za najbolju knjigu u području znanosti i publicistike. Utemeljio ju je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata radi nastavljanja pospješivanja sustavnog pristupa valorizaciji aktualne knjiške produkcije među Hrvatima u Vojvodini. Nosi ime po jednom od najznačajnijih hrvatskih intelektualaca iz Vojvodine 20. stoljeća, filozofskom i teološkom piscu Tomi Verešu. Ustanovljena je 2013. godine, na osnovni zaključaka s međunarodnog znanstvenog skupa Misaona popudbina Tome Vereša koji se održao prosinca 2012. godine. Nagrada se dodjeljuje jednom u tri godine.

U natječaj za nagradu ulaze knjige Hrvata iz Vojvodine, na hrvatskome jeziku, objavljene u Vojvodini, o Hrvatima u Vojvodini,  koje su objavljene tijekom tri kalendarske godine koje prethode godini dodjele nagrade, u području znanosti i publicistike.

Posebna pozornost dat će se djelima iz društvenih i humanističkih znanosti koje su od značaja za očuvanje i razvoj nacionalne svijesti i identiteta:

1. demografiji
2. etnologiji
3. filozofiji
4. jezikoslovnim znanostima
5. kulturologiji
6. politologiji
7. povijesti
8. povijesti umjetnosti
9. sociologi
10. znanosti o književnosti
11. djelima interdisciplinarnoga karaktera

Biografija

Nagrada Tomo Vereš 2Fr. dr Tomo Vereš (Subotica, 24. veljače 1930. – Zagreb, 9. prosinca 2002.) je bio bački hrvatski dominikanac, filozof, istaknuti prevoditelj, profesor teologije, knjižničar.

Rodio se u Subotici. U istom gradu je pohađao osnovnu i srednju školu. Nakon toga se zaredio u dominikance u Dubrovniku, a za svećenićki red prima u Francuskoj 1949., u Etiollesu.

Studirao je bogoslovlje i filozofiju. 1958. je postigao licencijat iz teologije, a 1970. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu je obranio doktorsku disertaciju.

Potom se opet vraća u Dubrovnik, gdje predaje na Dominikanskom filozofsko-teološkom učilištu, a od 1974. u Zagrebu na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. Od 1975. do 1985. pri ondašnjoj Biskupskoj konferenciji predsjedava Tajništvom za one koji ne vjeruju. Radio je i kao samostanski knjižničar u zagrebačkom dominikanskom samostanu, gdje je vodeći samostansku knjižnicu “Hijacint Bošković” doveo do razine regionalnog spomenika kulture. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim kongresima.U svom radu se posebice posvetio proučavanju i prevođenju srednjovjekovnih filozofa sv. Alberta Velikog, sv. Tome Akvinskog i Jacquesa Maritaina. Među ostalim, zamjetan je njegov prinos uspostavi dijaloga s marksistima, te pitanjima važnim za položaj bunjevačkih Hrvata u Bačkoj, kao primjerice u djelu: «Bunjevačko pitanje danas» (1997., nakladom NIP Subotičke novine i katoličkog Instituta za kulturu, povijest i duhovnost «Ivan Antunović» iz Subotice). Njegov doprinos na ovom području je bio pionirski.

Njegovo proučavanje sv. Tome Akvinskog je bilo toliko veliko, da je Tomo Vereš najsnažnije obilježio hrvatski tomizam u drugoj polovici 20. st.. Uvelike je zaslužan za približavanje djela sv. Tome Akvinskog hrvatskoj javnosti.

Tomo Vereš je pisao na hrvatskom, mađarskom, njemačkom i francuskom. Djela su mu prevedena na engleski, talijanski, slovenski, španjolski i albanski jezik.

Tomo Vereš je zaslužan i u istraživanju najstarijeg hrvatskog sveučilišta. On je do otkrića da je dominikanski samostan u Zadru najstarije hrvatsko sveučilište došao proučavajući dokumente generala dominikanskog reda koji je utemeljio zadarski samostan.

10. lipnja 2000. godine ga je Učitelj Dominikanskog reda fr. Timothy Radcliffe O.P. promaknuo u “učitelja svete teologije” (magister in sacra theologia). Ovo odlikovanje je najveće priznanje među dominikancima, a daje ga se za osobite zasluge na unapređenju znanosti, s naglaskom na filozofske i teološke.

Djela

Filozofsko-teološki dijalog s Marxom, Zagreb: FTI, 1973., izdanje Zagreb, 1981., Astronomija i teodicija, Sarajevo, 1975., Iskonski mislilac, Zagreb: Dominikanska naklada Istina, 1978., Toma Akvinski, Izabrano djelo, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1981, 420 str.; 2. prošireno i znatno dotjerano izdanje, Zagreb, 2005, Pružene ruke. Prilozi za dijalog između marksista i kršćana, Zagreb: FTI, 1989., Toma Akvinski, Država, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1990., Albertus Magnus, Philosophia realis, svezak prvi, Zagreb: Demetra, 1994, Dominikansko opće učilište u Zadru (1396.-1807.): prvo hrvatsko sveučilište, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1996, Bunjevačko pitanje danas, Subotica: NIP Subotičke novine, 1997, Sveti Vlaho i Dubrovnik, Zagreb, 1998., Razmišljanja jednog kršćanina. Stazama suglasja razuma i vjere, Zagreb: HKD Sv. Jeronima, 2000.