Ured za ljudska i manjinska prava Vlade Republike Srbije organizirao je predstavljanje XIV. i XV. izvješća o provedbi Akcijskog plana za nacionalne manjine u četvrtak 22. listopada 2020. godine. Uslijed pandemije COVID-19, prezentacije izvješća su održana online putem internetske platforme. U ime Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji sudjelovanje na konferenciji je uzeo Darko Baštovanović, međunarodni tajnik.
Baštovanović je istaknuo da je HNV jedno od manjinskih vijeća koje je redovito dostavljalo svoja kvartalna izvješća i komentare o implementaciji Akcijskog plana u dijelovima u kojima su manjinska vijeća prepoznati kao partneri. Prema njegovim riječima, Hrvatsko nacionalno vijeće je to činilo zbog svoje posvećenosti procesu EU integracija i neophodnosti unaprjeđenja okvira za zaštitu manjinskih prava. Kako je naglasio Baštovanović, iako je HNV kritizirao AP za manjine jer je manjkav od samog svog usvajanja i usvojen je kroz pristup koji je bio neinkluzivan, on pak i dalje ostaje kao jedini strateški dokument kojim se pokušavaju učiniti izmjene u kontekstu zaštite nacionalnih manjina.
Međunarodni tajnik HNV-a se usuglasio s drugim predstavnicima manjinskih vijeća o neophodnosti promjene metodologije izvještavanja, ali je i naglasio da je neophodno usvojiti novi AP za manjine u kojem bi jedna od glavnih zadaća trebala biti donošenje novoga zakona kojim bi se uredio položaj nacionalnih manjina i odredio njihov sveukupni doprinos srbijanskome društvu.
Baštovanović je istakao i potrebu za većim otklonom od unificiranih aktivnosti i rješenja kada su u pitanju nacionalne zajednice, jer institucije i dalje ne kreiraju aktivnosti spram formalnoga položaja nacionalnih manjina i njihovoga statusa kao novih i tradicionalnih, čime se nove manjine, kao što je hrvatska, koje se još uvijek nalaze u procesu izgradnje svojih institucionalnih kapaciteta stavljaju u nepovoljniji položaj. Baštovanović je podsjetio i da posljednje izvješće Europske komisije o napretku Srbije u pregovaračkom procesu iz 2020. godine, koje upućuje niz kritika kada je u pitanju Pregovaračko poglavlje 23, a koje se odnosi na ljudska i manjinska prava i posebice na zastupljenost manjina u javnoj upravi.