Ljubica kolarić – Dumić
Zbirka stihova Igrajmo se radosti, izabranih pjesama suvremene hrvatske spisateljice Ljubice Kolarić – Dumić potvrđuje njezino sigurno mjesto u hrvatskom pjesništvu, poglavito u pjesništvu namijenjenom nižim razredima osnovne škole. Ona je jedno od najzančajnijih imena, u dugoj plejadi časnih prethodnika, koje je Srijem podario Hrvatskoj. Dakako, scako umjetničko djelo, kao takvo, svojim estetskim dosezima u fenomenom univerzalnosti, nadilazi ograde, pa i etničke i uzdiže se na razinu skupne vrijednosti, postajući dijelom globalne duhovne baštine.
Bio – bibliografija
Ljubica Kolarić-Dumić (7. kolovoza 1942. Kukujevci, Srijem). Piše poeziju i prozu. Osnovnu je školu završila u rodnom mjestu, gimnaziju u Vinkovcima, a Pedagošku akademiju u Rijeci, gdje je do umirovljenja radila kao učiteljica hrvatskoga jezika. Cijeli radni vijek, četrdeset i tri godine, kao učiteljica hrvatskoga jezika posvećuje se učenicima, objedinjujući ljubav prema djeci, hrvatskomu jeziku, književnosti, glazbenoj i scenskoj umjetnosti. Osim rada u školi aktivno sudjeluje u mnogim kulturnim zbivanjima. Od 1983. do prestanka izlaženja, bila je član uredničkog vijeća lista Odgoj i osnovno obrazovanje, pisala kolumnu: Prosvjetni radnici – umirovljenici. Od 1994. godine član je sudbenog povjerenstva za literarni izraz Lidrano-a za osnovnu i srednju školu Primorsko-goranske županije, a nekoliko godina i natječaja Zlatna ribica za literarne i novinarske radove Hrvatske matice iseljenika za hrvatske škole u inozemstvu. Članak je uredničkoga vijeća glasila protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Zov Srijema, u kojemu vodi stalnu kolumnu U pohode zavičaju, obrađujući tragediju progonstva Hrvata iz Srijema. Članica je Matice hrvatske od 1970. godine, Udruge dragovoljaca Domovinskog rata od 1991., Hrvatskog kulturnog vijeća te Društva hrvatskih književnika. Dobitnica je Godišnje nagrade Grada Rijeke za 2006. godinu, za izuzetan doprinos dječjoj književnosti i poetskoj riječi za djecu. Pjesme su joj prevedene na slovenski, albanski i ukrajinski jezik. Njezine pjesme je na ukrajinski jezik preveo ukrajinski pjesnik Paul Holovčuk. Tradicionalna je gošća Mjeseca hrvatske knjige. Pjesme su joj prevedene na talijanski, ukrajinski, albanski, slovenski i romski jezik. Prvom zbirkom pjesama Raskrižje javlja se 1983. godine. Objavljuje u mnogim časopisima, glasilima, kalendarima i novinama: Školske novine, Zagreb, Klasje naših ravni, Subotica, Hrvatski Tovarnik, Zagreb, Hrvatski kalendar, Chicago, Hrvatski kalendar, Pecs, Flaka e vëllazërimit, Priština, Zvona, Rijeka, Blaženi Alojzije Stepinac , Zagreb, Glasnik sv. Josipa, Karlovac, Riječ, Rijeka, Jezik, Zagreb, Županija, Rijeka, Državnost, Zagreb, Smib, Zagreb, Mali koncil, Zagreb, Glas Koncila, Zagreb, Hrvatsko slovo, Zagreb, Književna Rijeka, Rijeka, Kršni zavičaj, Humac, Prvi izbor, Zagreb, Radost, Zagreb, Modra lasta, Zagreb iu dječjim listovima osnovnih škola.