Dr. Viktorija Aladžić
Knjiga dr Viktorije Aladžić s naslovom “Subotica koja nestaje” predstavlja značajan rad zasnovan na temeljnom poznavanju i proučavanju povijesti subotičke arhitekture. Do sada ozbiljnijeg istraživanja, uvjetno rečeno, manje značajnog arhitektonskog nasljeđa Subotice, nije bilo, čime ovaj rad popunjava prazninu u oblasti poznavanja povijesti čitavog niza arhitektonskih objekata koji nisu svrstani medu zaštićene spomenike kulture, te su kao takvi u regulacijskim planovima grada predviđeni za rušenje. Istraživanjem povijesti i vrijednosti ovih kuća Viktorija Aladžić otkriva da se iza ovih kuća krije bogata povijest grada. Njezina istraživanja ne temelje samo na pukom prepričavanju golih povijesnih činjenica vezanih za određeni objekta, već ona opise kuća razmatra u kontekstu urbanističkog razvoja grada i mnogo šireg kulturnog konteksta u kojem svaka kuća ima svoje posebno, za građane Subotice važno mjesto. Ovo je istovremeno i znanstveni rad, temeljen na dugogodišnjim istraživanjima bogate arhitektonske građe Povijesnog arhiva u Subotici, koji je važan i iz aspekta društvenih znanosti, kao npr. povijesti umjetnosti, etnologije i sociologije. Knjiga je pisana pristupačnim jezikom, prilagođenim svakom čitatelju i uvodi ga u svijet arhitektonskog bogatsva i raznolikosti grada, u kojem svaki građanin može prepoznati sebe. Zato predlažem knjigu “Subotica koja nestaje” za izdavanje uz finansinku podršu Povjerenstva za dodjelu sredstava izdavačke djelatnosti u kulturi Općine Subotica.
Bio-bibliografija
Viktorija Aladžić (Subotica, 14. ožujka 1959.), u Subotici završava osmogodišnje i gimnazijsko obrazovanje, potom pohađala Arhitektonski fakultet u Beogradu, gdje je stekla diplomu 1985. godine. Nakon završenog studiranja, zapošljava se u Međuopćinski zavod za zaštitu spomenika kulture u Subotici. Istraživanjem povijesti u Subotici bavi se od 1985. godine. U suradnji s Gordanom Prčić Vujnović istraživala je 1992. godine povijest zgrade subotičkog kazališta i objavila knjigu Zgrada subotičkog kazališta. Od 1994. godine sudjeluje u radu stručnih, međunarodnih, konferencijama u Mađarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Češkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Poljskoj. Tijekom dvije godine, od srpnja 1995. do srpnja 1997. kao vođa grupe, sudjeluje u grupnom istraživačkom projektu koji je financirao RSS Centralno-europskog sveučilišta u Pragu, na temu Građansko društvo i arhitektura u Subotici od 1867. do 1914., s Mirkom Grlića, Gordanom Vujnović Prćić i Gezom Vas. Godine 1998. sudjeluje u međunarodnom grupnom istraživačkom projektu na temu Architects and Builders in Central Europe at around 1900, financiranom od strane Global Foundation for Research and Scholarship iz Japana.
Na poslijediplomski studij zaštite, revitalizacije i proučavanja graditeljskog nasljeđa, Arhitektonskog fakulteta, Sveučilišta u Beogradu je 2001. obranila magistarski rad pod naslovom Nastanak i razvoj najamnih kuća u Subotici tijekom XIX i početkom XX stoljeća. Objavljivala je veliki broj stručnih tekstova u stranim časopisima poput Országépitö i Műemlék védelem, u Budimpešti, Edinburgh Architecture research u Škotskoj i domaćim stručnim i znanstvenim časopisima: Territorium, Forum, DaNS, Zabornik radova Građevinskog fakulteta, Arhitektura i urbanizam, Glasnik Društva konzervatora Srbije, Létünk, Rukovet, potom u Subotičkim novinama, tjedniku Subotičke, Hrvatskoj riječi, Magyar szó-ui drugo. Koautor je monografije Secesija u Subotici koja je objavljena 2002. u Subotici, kao i kataloga Hungarian Ceramics from the Zsolnay Factory objavljenog u Njujorku povodom izložbe Zolnai keramike koja je održana tijekom ljeta 2002. godine u istom gradu. Koautor je monografije Gradotvorci I koja je objavljena 2004. godine, i Gradotvorci II objavljene 2006. godine, s kolegama Mirkom Grlić i Gordanom Vujnović Prčić.
Doktorski rad obranila je 2007. godine na Geografskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu kod mentora prof. dr. Borislava Stojkova u znanstvenoj oblasti prostornog planiranja na temu Utjecaj zakonodavstva na prostorni razvoj Subotice od kraja XVIII stoljeća do druge polovice XX stoljeća, i stekla diplomu doktora prostornog planiranja.