Lazar Merković
Kolikogod ustrajno traži i nastoji naći sebi mjesto među predratnim komunistima, tek kada bude lišen slobode, Ivan, dijete iz urbane, građanske obitelji, postupno shvaća razmjer pogreške što ju je načinio, dispjevši iza rešetaka zbog novostečenoga okruženja s kojim jedva išta ima zajedničkog. Može se reći , pravi razlog Ivanova opredjeljivanja za komunistički pokret bila je ljubav koja je u njemu planula kada je upoznao djevojku Milenu. Ona ga neodoljivo privlači i on je ondje radi njene ljepote i krhkosti, odlučnosti i čvrstine, opčinjen njeziniom vrlinama.
…U tom času još, dakako posve slijep za Mileninu pravovjernost, bespogovornu, neupitnu odanost i poslušnost Pokretu i zloćudnosti njegovih partijskih vođa.
Bio – bibliografija
Lazar Merković (Subotica, 14. lipnja 1926.) hrvatski je književnik iz Bačke. Poznat kao književnik, prevoditelj, publicist, leksikograf, književni kritičar, novinar te utemeljitelj i višegodišnji glavni i odgovorni urednik Radija Subotice i književnog časopisa “Rukovet”.
Bio je prvi glavni urednik Radio-Subotice za program na «”srpsko-hrvatskom» jeziku i jednim od prvih osnivača Radio-Subotice.
Autor je projekta uredništva i savjetnik Hrvatskog uredništva Radio-Subotice 1998. godine.
Predsjednik je uređivačkog odbora Klasja naših ravni, časopisa Matice hrvatske iz Subotice.
U književnom radu, poznat je kao pjesnik (tri zbirke pjesama) i romanopisac (dva romana), pet zbirka priča, dvije monografije, te eseja. Pripada subotičkom književnom krugu[2] pisaca na hrvatskom jeziku. Njegov roman Put dug pet života je prvi roman iz redova mlađih pisaca Subotičkog književnog kruga. Autor bibliografskih svezaka i Kronologije – Dogodilo se na današnji dan na INFO kanalu Kabelske televizije (koji je išao od od 1. siječnja 1996.) te na Radio Subotici od 1998. godine.
U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik. Svojim djelima je ušao u antologiju hrvatskog pjesništva druge polovice 20. stoljeća sastavljača prof.dr. Stijepa Mijovića Kočana, “Skupljena baština”.
Također, njegova djela su mu izborila mjesto u antologijama proze i poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971. godine, sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
U navedene opuse mu nije ušao roman U ime pravde kojeg je napisao 1957. godine, ali ga je objavio tek 2008. godine. Roman s obzirom na njegov sadržaj (mladić koji iz ideala pristupa uoči drugog svjetskog rata komunističkom pokretu, a poslije mu se iluzije razbijaju) i vrijeme kad je bio dovršen pripada vrsti djela koje su bila vrlo provokativna za ondašnje jugoslavenske vlasti. U prevoditeljskom radu, preveo je s mađarskog mnoštvo knjiga, njih šezdesetak te preko 1200 raznoraznih radova: pjesama, pripovjedaka, eseja, rasprava i 40 kazališnih komada.
Djela: Put dug pet života, (roman), Subotica 1963., Između dva pola, (pjesme) Subotica 1957., Osame, (pjesme), Subotica 1988., U ime pravde, (roman) – 2007.
Svojim djelima je ušao u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog) Neka djela su mu prevedena i na mađarski jezik, a preveo ih je bački hrvatski književnik Matija Molcer.