Aleksa Kokić (Subotica 14. listopada 1939. – Cetinje 17. srpnja 1940. ) hrvatski književnik ,pjesnik, prozni i pisac kazališni hkomada, te esejist i publicist. Osnovno školovanje završio je u rodnom gradu, a srednju školu u Travniku, gdje je išao u isusovačku gimnaziju. Studirao je bogoslovije u Zagrebu. Za svećenika ga je zaredio biskup Lajčo Budanović. Iza toga je bio svećenik u rodnoj Subotici u župi sv. Roka. Ubrzo se ponovono odlučuje za studij, ovog puta slavistike. Smrt ga je snašla u 27. godini života, na odsluženju vojnog roka. Pjesme vjerskoga i domoljubnoga nadahnuća, pripovijetke, kazališne komade i književne kritike objavljivao je u katoličkoj periodici ”Luč”, ”Krijes”, ”Hrvatska straža”, ”Klasje naših ravni”, ”Hrvatska prosvjeta”, ”Obitelj”, ”Glas sv. Ante”. Pisao je i socijalnu liriku, a neke su mu pjesme i uglazbljene. U Kokićevu književnom radu, posebice njegovu pjesništvu, dominira neskrivena ljubav prema bačkom krajobrazu, kako je govorio ”prema ravnici i zlatnim klasovima” i njenim stanovnicima s naglašenim osjećanjem za njihove socijalne, nacionalne, svjetonazorske i druge probleme. U svemu tome nazočni su i socijalni motivi, iako su mu te pjesme puno manje poznate. U istima je primjećivao i suosjećao sa društvenim nepravdama i gospodarskim poteškoćama kao i sa gospodarskom krizom koja je ozbiljno uzdrmala siromašne, u velikom broju ite slojeve slojeve njegovog hrvatskog naroda.njegova djela karakterisana su kao Opisi s ljubavlju i iskrenošću teškoga života pogođenih tim okolnostima, nerijetko prožeto s kršćanskom tematikom. Zbirka ”Srebrno klasje” e upravo time prožeta. Pjesme koje valja istaknuti iz te zbirke su ”Asiški svetac među siromasima”, ”Balada o prosjaku koji se vratio žitnim poljima”, ”Da se narodi smire”, ”Isuse, i sam si radnik bio”, ”Orači”, ”Tri susreta s malim beskućnikom”, ”Tuga našeg šora u ljetno veče”, ”Dani prije žetve”. Bio je žestoki pristaša hrvatstva, Bunjevaca, kojima je i sam pripadao. O tome svjedoče i njegovi stihovi u pjesmi ”Hrvati bili smo uvijek – Hrvati odsad biti” na ploči u Subotici postavljenoj povodom 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata. Objavio studiju ”Narodna borba Bunjevaca i Šokaca” (1939., s M. Čovićem) i ”Slikovnicu kršćanskog nauka” (1939).
