Bez suvišnih riječi, Mavrak stvara žive slike i s lakoćom i neprimjetno dovodi do onog trenutka kada se čitatelju najednom apsurd pokaže u svoj svojoj nagosti
»Šta ću ja obuć ? – Stavila san ti na višalicu na vrata od ormara.« Poznata scena iz svakodnevnog života? Dijalog je to iz jedne od priča u zbirci pripovjedaka Tanje Mravak. Zbrika nosi naslov Naša žena, objavljena je 2017. u izdavačkoj kući Hena com. Autorica 11 kratkih priča koje se nalaze u knjizi, Tanja Mravak, rođena je 1974. godine u Sinju, živi u Splitu, a radi u Centru za autizam. Ovaj gornji dijalog muža i žene u istoj priči malo kasnije se nastavlja, pa muž, kad ga žena uhvati ispod ruke kad kreću na gradsku feštu, kaže: »Ujmisusovo, al ne znaš sama odat?«.
Ovom slikom željela sam nagovijestiti stil, karakter i područje gdje žive ljudi o kojima piše Tanja Mravak. I sama rođena u Sinju, vrlo dobro poznaje mentalitet ljudi u Sinjskoj krajini, te se taj mentalitet, taj način poimanja društvenih uloga, prikazuje u ovim pričama. Uz poznavanje mentaliteta, neodvojivo je i poznavanje dijalektalnog govora, sinjske ikavice, koja nije samo koloristički efekt već i gradivni element duha ljudi o kojima je riječ. Knjiga odiše humorom koji proizlazi iz tog govora, iz situacija koje postaju apsurdne, koje, kao i ljudi u njima, doživljavaju obrat. Te neočekivane situacije osvjetljavaju stvarni odnos ljudi.
Kada se čitaju pripovijetke Tanje Mravak, čitatelj ima dojam da se nalazi upravo tamo gdje se priča događa, kao da je nevidljivi čovjek prisutan u svakodnevnim trenucima ljudi koji ne znaju da ih netko sluša ili promatra. Mravak ima izvanredno oko za primijetiti, a onda i napisati ili ispričati, te načine ophođenja ljudi. Ona je poput onih dobrih pripovjedača među nama koji svakodnevnu situaciju koju svi poznajemo, znaju ispričati tako dobro, znaju vidjeti te skrivene humore, karakteristična ponašanja. Gotovo kao da je uključila diktafon ili kameru i skrila se u spavaće sobe, u kuće, u vrtove susjedstva, kao da se skrila u sam mentalitet Dalmatinske zagore i Sinjske krajine. Kada se počne čitati, knjiga ne pušta čitatelja iz ruku, čitanje predstavlja izraz čistog zadovoljstva. Pričama su obuhvaćene razne životne situacije, ljudi različitih dobi; može to biti susret brata i sestre u malom mjestu u roditeljskoj kući nakon smrti roditelja, može to biti žena u, sada već, dugovjekom braku, a jednoličnost, predvidivost života i ponašanja supružnika postaje naporan i ograničavajući, može to biti senilna starica kojoj djeca pokušavaju olakšati život, može biti težnja mlade udane žene da se makar vanjskom formom i ponašanjem izdigne iz okvira svoje sredine. Može to, također, biti priča o dvoje mladih koji u težnji da naprave lijep ugođaj, zbog jedne »sitnice« otkriju da im se život ne nastavlja skupa. Tu je i priča o didu koji je za svoju unuku u stanju načiniti i požar u šumi, dok ga žena istovremeno beštima i žali dan kad se udala za njega.
Može se iz knjige iščitati stanje našeg (da, i našeg) patrijarhalnog društva, može se iščitati o tužnoj slici položaja žena u društvu, no, mislim da je najveća umješnost »prepisati« život onakav kakav jest. Jer tako najbolje vidimo sebe, tko smo i kakvi smo. Glatko klizi priča Tanje Mravak, fina je to poezija života u formi kratke priče. Bez suvišnih riječi, kao kakav gotov scenarij, ona stvara žive slike i s lakoćom i neprimjetno dovodi do onog trenutka kada se čitatelju najednom apsurd pokaže u svoj svojoj nagosti. Ne samo da piše, Tanja Mravak kratke priče i govori. Niz godina sudjeluje na Festivalu kratkih priča Pričigin u Splitu. Možete ih poslušati na youtubeu, a ta melodija govornog jezika još doprinosi cjelokupnom doživljaju. Naša žena je njena druga zbirka priča, a prvu, pod naslovom Moramo razgovarati, objavila je 2010. godine u izdavačkoj kući Algoritam iz Zagreba. Svojom prvom zbirkom Moramo razgovarati Tanja Mravak je osvojila i nekoliko nagrada: nekoć važnu, a danas ukinutu nagradu Jutarnjeg lista za proznu knjigu godine, Prozak za mlade autore, nagradu DHK-a za prvijenac, posebno priznanje Slobodne Dalmacije i dr. Stoga se Mravak percipira kao jedna od najzanimljivijih pripovjedačica na hrvatskoj književnoj sceni.