Početak okupljanja bunjevačkih Hrvata iz Subotice i okolice oko kulturno-prosvjetnih ciljeva seže duboko u prošlost, još u vrijeme Austro-Ugarske. Prva hrvatska kulturna udruga u Subotici je bila Pučka kasina. Osnovana je 1878., a 1904. je pribavila zgradu u Petra Drapšina 5. i postavila na njoj hrvatski natpis. Jedan od zadataka Pučke kasine je bilo materijalno pomaganje siromašnih bunjevačkih učenika. Međutim, usprkos naporima njenih članova, Pučka kasina nije mogla šire kulturno djelovati. Naime, mađarske su vlasti gušile u zametku svaku hrvatsku kulturnu djelatnost kao npr. osnutak Kola mladeži. Tek s rušenjem mađarskih vlasti i osnivanjem Kraljevine SHS stvorene su mogućnosti za uključivanje širih slojeva bunjevačkih Hrvata u kulturne tokove. Od značajnijih aktivnosti Pučke kasine na polju kulture i prosvjećivanja vrijedi izdvojiti pokretanje prvog povremenog književnog časopisa bunjevačko-šokačkih Hrvata Klasje naših ravni (1935. – 1940.).
Krajem kolovoza 1920. u gradskoj vijećnici u Subotici sakupilo se 70 hrvatskih intelektualaca, koji su osnovali prosvjetno društvo pod imenom Neven. Njegov djelokrug je široko određen: »izdavati domoljubnih i poučnih knjiga i listova za narod, osnivati kola književnika, priredjivati pridavanja i ispomagati siromašne djakove« (Subotičke novine od 4. rujna 1920.). Njegove prve priredbe su bile: javni nastup održan u Gradskom kazalištu prigodom osnutka Bunjevačko-šokačke stranke 10. listopada 1920., 40. godišnjica misnikovanja kanonika Ilije Kujundžića i Strossmayerovo veče održano u veljači 1921. u Velikoj dvorani Katoličkog kruga, 13. sijelo s predavanjem o elektricitetu profesora fizike Ivana Vojnića Tunića i solo pjevanjem uz pratnju klavira Zore Kubatović održano 2. travnja 1922. u Katoličkom krugu, predavanje profesora Matije Evetovića i pjevanje Mateja Jankača i Miroslava Mažgona u okviru svečane akademije održane na spomen dan smrti Zrinjskog i Frankopana 30. travnja u Narodnom kazalištu itd.
Krajem 1920. započelo je svoj rad u okviru Prosvjetnog društva Neven istoimeno pjevačko društvo, koje će pod vodstvom dirigenta Mihovila Kataneca steći širok glas u Hrvatskoj. Nekoliko godina kasnije, na konstituirajućoj skupštini održanoj 1. svibnja 1925. izdvojilo se u samostalno društvo pod imenom Hrvatsko pjevačko društvo. Tom prilikom je izabrana i privremena uprava Društva. Predsjednik je bio Ivan Vojnić Tunić, potpredsjednik Joso Vuković Đido, tajnik Tomo Malagurski, blagajnik Ivan Skenderović, arhivar Josip Bosnić a izabrano je i pet odbornih članova. Nedugo nakon osnivanja Prosvjetnog društva Neven, u gradskoj vijećnici Subotice osnovano je Bunjevačko momačko kolo (23. listopada 1920.), koje će također ostaviti vidan pečat u međuratnoj kulturnoj povijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata.
Neki od problema s kojima su se međuratna hrvatska kulturno-prosvjetna društva suočavala u ranoj fazi svog rada su potvrda pravila i nedostatak prostorija. Za potvrdu pravila neka društva su morala čekati i više od godinu dana. Isto tako teško je bilo pronaći siguran i stalni krov. U prvo vrijeme društva su se okupljala u crkvenim prostorijama: Katoličkom krugu. Koliko je ovo rješenje bilo loše, najbolje se pokazalo nakon političke podjele subotičkih hrvatskih prvaka na Bunjevačko-šokačku stranku i Vojvođansku pučku stranku. Kao posljedica prijepora između ovih dviju strana, Hrvatsko prosvjetno društvo Neven izbačeno je koncem siječnja 1925. iz Katoličkog kruga. Da paradoks bude veći, predsjednik obiju ustanova: Katoličkog kruga i Nevena bila je istina osoba – kanonik Ilija Kujundžić.
Radi osiguranja krova nad glavom, 1926. je pokrenuta akcija za podizanje Hrvatskog prosvjetnog doma u Subotici. »Marnim i požrtvovnim radom, i ako pritiskivani teškim materialnim i privrednim neprilikama, skupilo se barem toliko novaca, da se moglo kupiti u centrumu grada u Harambašićevoj ulici lijepa i ugledna kuća, koja će – preudešena prema društvenim potrebama – moći služiti svojoj svrsi i udovoljavati čednim zahtjevima hrvatskih kulturnih društava u Subotici«, piše katolički dnevik Hrvatska straža od 7. prosinca 1930. godine. I konačno, 8. prosinca 1930., na blagdan Bezgrješnog začeća, održana je posveta i otvaranje Hrvatskog prosvjetnog doma (Harambašićeva 4). U to vrijeme odnosi među hrvatskim prvacima u Subotici su se poboljšali, tako da je obred posvećenja Doma obavio župnik Blaško Rajić. Otvaranju Doma prisustvovali su, između ostalih, u ime vojske potpukovnik Petar Čanić, u ime policije Lazar Turanov, u ime Srpskog pevačkog društva Graničar predsjednik Dragomir Dimitrijević i tajnik Boža Ristić, u ime državne gimnazije profesor Milivoje Knežević, te predstavnici mnogih kulturnih i nacionalnih društava i veliki broj građana.
»Danas imamo svoj ‘Dom’, imamo maticu svih naših kulturnih i prosvjetnih društava. Svoj smo u svome! Ne ćemo se više potucati od nemila do nedraga. Imamo svoj Dom, svoju kulturnu palaču, imamo krov pod kojim ćemo moći nurno da radimo za ljepšu i bolju budućnost svog roda«, piše Neven od 25. prosinca 1930.
Tri godine kasine biskup Ljudevit Budanović otkupio je zgradu Bunjevačke prosvjetne matice (Braće Radića 9) i osnovao ondje Maticu subotičku, koja je postala još jedan rasadnik hrvatske kulture u Vojvodini. Ondje su organizirane različite priredbe: predavanja, izložbe (Smotra bunjevačke prošlosti otvorena 28. rujna 1935.), proslave (250. godišnjica doseljenja jedne skupine Bunjevaca u ove krajeve, održana kolovoza 1936.) promocije knjiga (Dani hrvatske knjige održani siječnja 1939. godine), prijami uglednih ličnosti iz Hrvatske (zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca u veljači 1939., ministra pošta i telegrafa Josipa Torbara 13. siječnja 1940.) itd. Ondje je premještena redakcija Subotičkih novina i pokrenuto nakladništvo.a