Listopadski Etnokamp za učenike nižih razreda osnovne škole započeo je u poslijepodnevnim satima u petak, 23. listopada, a nastavljen je u subotu tijekom dana. Petak poslijepodne se strpljivo čekao već mjesec dana, od proteklog – rujanskog kampa koji je okupio starije učenike.
Ovoga puta okupila se sjajna ekipa učenika od 1. do 4. razreda osnovne škole, istina uz ograničenja u broju, ali to nije umanjilo sjajne radionice i atmosferu koja je vladala u ovomjesečnom Etnokampu. Kao i uvijek, djecu je okupila Hrvatska, čitaonica na čelu s predsjednicom Bernadicom Ivanković i ekipom radioničara – učiteljica i odgojiteljica, koji su ova dva dana provela s djecom. Uz dobru zabavu i druženje dvadesetak djece je uživalo u duhovnoj radionici, igri čika bike, te brojnim manualnim radionicama. Upoznali su se s kazalištem općenito, te su djeca imala prilike upoznati se s kamišibajem (papirnato kazalište ili kazalište iz kofera). No, to nije sve. Tijekom manualnih radionica djeca su od filca i drugih materijala sama izrađivala lutkice za prste. Bilo je tu i kazališnih predstava koje su sami osmislili, te su se kao glavni likovi u njima našli sv. Nikola, krampus, panda, žaba, duh, medvjedi… Bila su to prava umjetnička djela na lutkarskoj pozornici.
Osim toga, za ovo kratko vrijeme uspjeli su i reciklirali plastiku, te su od plastičnih boca nastale kasice-prasice. Od papira u boji pravili su rasklopivu trodimenzionalnu zvijezdu, magnete u obliku snjegovića i pingvina, relaksirajuću bilježnicu koja na prednjoj stranici ima prozirnu podlogu za crtanje i opuštanje. Od vunice su nastali pravi mali čupavi privjesci… Bile su tu i druge igrice, pa i ozbiljni razgovori, a sve svoje uratke ponijeli su doma.
S dječjeg lica se radost i zadovoljstvo nisu skidali. I ovaj Etnokamp je po riječima djece imao jedan »problem« – trajao je kratko. »Djeca su željna druženja i zabave, igre i jedni drugih. Zbog epidemioloških mjera morali smo ograničiti broj djece, te i u ovim uvjetima uživati. Činjenica je da je s manjim brojem djece lakše raditi i da se možemo svakom ponaosob posvetiti, ali i Etnokamp na koji smo do sada naviknuli ima svoju čar.
Nedostaju nam druga djeca, izleti, mješovite skupine, druženje«, kaže Ivanković. I ovomjesečni Etnokamp pomogli su DSHV, koji je dao prostor za rad, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice i sponzori.