BEREG – selo na samoj granici s Mađarskom, dijeli sudbinu ostalih ruralnih sredina u regiji. Iz godine u godinu žitelja, i to mlađe dobi, sve je manje, pa mjesne udruge sve teže održavaju neophodan broj članova. Tako je do prije mjesec dana izgledalo da će Dinamo 1923 biti prilično deficitaran s igračkim kadrom. Prošlo prvenstvo završili su neslavno, u nekoliko posljednjih kola nisu uspjeli ni kompletirati momčad, pa su utakmice odigrali s dopuštenim minimumom igrača. Sve je izgledalo poraznije od navedenih brojki, jer je dobar dio nogometaša koji su izvukli finiš prvenstva na pragu četrdesete, neki su ga i prevalili. Jedan od njih je i živa legenda kluba, Vladimir Nikolin: na jednoj od prijateljskih utakmica, u nedostatku vratara, stao je ispred mreže i prigodom jedne intervencije se ozlijedio. Sa sadrenim ovojem na ruci zauzeo je mjesto na trenerskoj klupi.
»Odlaskom mladih iz sela u gradove, a osobito u inozemstvo, klub je jako pogođen. Samo tijekom ove kalendarske godine ostali smo bez petorice standardnih igrača, nositelja igre, a o prethodnim godinama ne bih ni govorio. Ulazak u novo prvenstvo s ljetos raspoloživim brojem igrača bio bi uzaludan, ne bismo uspjeli daleko odmaknuti. Predložio sam, a uprava usvojila, da krenemo u širu akciju. Razgovarao sam s momcima s kojima sam se redovito susretao na malonogometnim terenima, a koji faktički nikada nisu igrali pravi, veliki nogomet. Petoricu-šestoricu sam uspio privoljeti, pa smo ih registrirali. Doveli smo pojačanje iz susjednog Koluta i vratara iz Sombora, pa smo tako formirali ekipu koja će, vjerujem, izgurati ovo prvenstvo«, priča Nikolin.
Nakon skoro četvrt stoljeća igranja Nikolin je prinudno zauzeo mjesto na trenerskoj klupi. Naoko laka, ali u stvarnosti malo kompliciranija transformacija nije ga zbunila.
»U klubu nije problem samo nedostatak igrača nego i sportskih radnika. Neki od starijih povukli su se zbog težih oboljenja, oni srednje dobi su otišli iz Berega za poslom. Ulogu trenera preuzeo sam zbog potreba kluba, ali i zbog trenutačnih zdravstvenih problema, koji će me za ovu polusezonu odvojiti s travnjaka. S jedne strane, to mi jako teško pada, s druge je za mene veliki izazov. Imam veliko igračko iskustvo, pa najbolje razumijem momke koje sada vodim s klupe. Zasad sam zadovoljan odzivom igrača i njihovim zalaganjem. Istina, u pojedinim linijama, zbog neiskustva, puno toga škripi, a najveći problem je što dio ekipe, zbog profesionalnih ili školskih obveza, ne može redovito trenirati. Svi igrači će dobiti neku minutažu, bez obzira na kvalitetu i potencijale, jer ipak u situaciji u kojoj smo, najbitniji je opstanak kluba. A održati ga mogu samo zadovoljni igrači«, kaže Nikolin.
Poput mnogih seoskih, posljednjih nekoliko godina i dosta gradskih klubova sve češće ulazi u nezavidnu finansijsku situaciju.
»Financije su naša bolna točka. Istina, dio troškova prijevoza na utakmice i troškove suđenja snosi grad Sombor, a sve ostalo je, doslovno, moja briga: od održavanja travnjaka, do pranja dresova. Jedinu pomoć trenutačno imamo od MZ Bereg u vidu održavanja prostora oko objekta kluba i farbareVujević iz Sombora u vidu donacije sportske opreme kad god nam je zatrebalo. Perspektive kluba ovise prvenstveno o afirmaciji mladih igrača koji ostaju u selu. Stoga ih moramo forsirati, bez obzira na eventualne slabije igre ili slabije snalaženje na velikom terenu. Već u ovoj sezoni od njih moramo napraviti igrače koji će biti nositelji igre, jer za umjetno održavanje kluba dovođenjem velikog broja igrača sa strane niti imamo sredstava niti vidim svrhu. Igramo zbog gledatelja, zbog naših sumještana, jer ne zaboravimo: najviše publike imamo kad igraju naša djeca. Stoga će mi i trenerski prioritet biti takav način rada i stvaranja ekipe, jer ni pod koju cijenu ne smijemo dopustiti da se raspadne klub koji postoji skoro cijelo stoljeće«, kaže Nikolin.
U nedjelju je odigrano 2. kolo Međuopćinske nogometne lige Sombor – Apatin – Kula – Odžaci 2. razred, u kojem nastupaju Berešci, ali i njihov imenjak Dinamo iz Sonte. U novom šokačkom derbiju Sonćani su bili domaćini. Igralo se fer i korektno, ovoga puta bolji su bili Sonćani. Pogocima Đanića u 34. (KU) i 39. te Vučićevića u 48. minuti svladali su goste rezultatom 3:0 (2:0). Domaćini su dominirali, stvorili veliki broj prigoda, međutim, do očaja ih je svojim intervencijama dovodio igrač utakmice, vratar Berežaca, ljetošnje pojačanje Milosavljević.
»U nedjelju smo gostovali kod naših velikih prijatelja Sonćana. S njima smo oduvijek u izuzetno dobrim odnosima, međutim na travnjaku prijateljstva nema. U takvim utakmicama se daje sve od sebe, a pobjede se bilježe velikim slovima. Dali smo sve od sebe, međutim Sonćani su okupili vrlo jaku ekipu, bar za jesensku polusezonu. U razgovorima s domaćinima doznao sam da je i Dinamo suočen s istim problemima kao i mi. Stoga bih im poželio sve najbolje u nastavku prvenstva, a osobito uspješno rješavanje problema glede igračkog kadra za proljetnu polusezonu«, rekao je na kraju Nikolin.