Obilježeno 20 godina biskupskog djelovanja i 75 godina života nadbiskupa Stanislava Hočevara

U katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Beogradu, 11. studenoga svečanim euharistijskim slavljem obilježeno je 20 godina biskupskog djelovanja i 75 godina života beogradskog nadbiskupa i metropolita mons. Stanislava Hočevara. Slavlju su prisustvovali svi svećenici Beogradske nadbiskupije, biskupi Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda kojoj Beogradska nadbiskupija pripada, ostali crkveni vjerodostojnici, predstavnici Veleposlanstava u Beogradu, te gosti i vjernici svih župa Nadbiskupije. Izražavajuži riječi zahvale, nadbiskup Hočevar je posebnuo izrazio zahvalnost za dijalog predstavnicima reformiranih crkava, židovske i islamske zajednice, te predstavnicima civilnih i drugih zajednica, potičući ih da čeznu za mirom i međusobnom sinergijom.

Na samom početku euharistijskog slavlja sve prisutne je pozdravio vlč. Mihael Sokol, a pozdravni govor je u ime svećenika Beogradske nadbiskupije održao generalni vikar Beogradske nadbiskupije mons. Aleksandar Kovačević. U svom govoru između ostalog je istaknuo da su dvije bitne odrednice koje određuju nadbiskupa kao osobu i kao pastira. Tako je rekao da je on najprije onaj koji okuplja, te da je on čovjek dijaloga i ekumenizma s obzirom na to da se neprestano zalaže za jedinstvo svih kršćana. Riječi zahvale svim nazočnima uputio je i beogradski nadbiskup Hočevar.
»Željeli smo, a ja sam samo pod tim uvjetom i pristao na ovu proslavu, da održimo Papski dan u povodu 25 godina vrlo važne enciklike svetog Ivana Pavla II. i 60. godišnjicu Papskog vijeća za promicanje jedinstva. Korona virus nam je sve drugo onemogućio. Želimo misnim slavljem izreći Bogu zahvalu i još se jače povezati«, izjavio je nadbiskup Hočevar.
Također osvrnuo se i na proteklih 20 godina svog biskupskog djelovanja u Beogradskoj nadbiskupiji.
»Iako je proteklo vrijeme bilo dosta kompleksno, ipak je Bog dao da smo svi zajedno puno toga učinili. Izgradile su se neke nove crkve, a završene su i neke druge bitne stvari. Osobito mi je drago da smo završili Sinodu u kojoj smo dali neke jasne smjernice za budućnost. S druge strane možemo reći da smo poboljšli odnose s ostalim crkvama i vjerskim zajednicama i da je dijalog krenuo. Drago mi je da je veliki broj stručnjaka bolje proučio povijest Katoličke crkve u Srbiji. Do sada uopće nismo imali povijesnih knjiga, a sada ih je veliki broj. Možemo reći da svaka župa sada ima temeljitu povijest«, istaknuo je Hočevar dodajući da mu je i funkcija predsjednika Biskupske konferencije SRJ koju je obnašao u dva mandata, također od velikog značaja.
»Povijest je određivala hod naše Biskupske konferencije. U to vrijeme nastajale su nove biskupije. Grkokatolička koja je nastala u Skoplju sada je već samostalna eparhija. Već 2003. godine nastala je grkokatolička biskupija za Vojvodinu ali i za čitavu Srbiju. Srijemska biskupija se potpuno osamostalila 2008. godine. Sve to je određivalo i naše daljnje puteve. Međunarodna biskupska konferencija sv. Ćirila i Metoda imala je i ima veliki značaj. S jedne strane nije lako voditi biskupsku konferenciju jer imamo različite države, različite jezike, različite pravne sustave. Ali ipak smo mi jedna crkva i kao biskupi se uvijek vrlo rado susrećemo. Katolička Crkva je u ovoj zemlji manjinska i potrebno je jače razmjenjivati iskustva ali i promicati jači dijalog, bilo s većinskom Pravoslavnom Crkvom, ili većinskom kao što je slučaj na Kosovu, islamskom zajednicom. Naša biskupska konferencija je služila upravo tome da jače unapredimo dijalog, što mislim da je za sve nas, za čitavo društvo, od velikog značaja«, zaključio je nadbiskup Hočevar.

U svojoj propovjedi kardinal vrhobosanski nadbiskup Vinko Puljić osvrnuo se i na život beogradskog nadbiskupa, te na odgovorne službe koje je obnašao kao svećenik salezijanac.
»Ove godine i sam obilježavam 75 godina života, 50 godina misništva, 30 godina biskupstva i upravo ovih dana i 26 godina kako sam kardinal. Zato sam Bogu zahvalan, a onda i svima ostalima koji su doprineli da to sve skupa mogu doživjeti. Drago mi je da mogu sudjelovati u ovom slavlju. Htio sam pokazati svoju solidarnost ne samo da budem prisutan na ovoj proslavi, nego da zajedno zahvaljujemo Bogu za dah života i za sve ono što smo proživjeli. Ujedno želim beogradskom nadbiskupu čestitati što mu je Bog dao milost da može hrabro, vedro i istinski voditi crkvu ovdje u Beogradu. Smatram da toj zajednici katolika ali ne samo njima, nego i svim drugim vjernicima, on šalje snažnu poruku nade koju je itekako svjedočio cijeli svoj život«, kazao je kardinal Puljić dajući osvrt i na današnje odnose mešu crkvama. »Mislim da su odnosi krenuli uzlaznom putanjom. Međutim nedostaje još hrabrosti da zakoračimo dalje. Dijalog traži da jedni druge priznamo i poštujemo. Žao mi je što u politici nedostaje prave kulturne komunikacije. Moramo jedni druge poštivati i tražiti zajedničko dobro, a ne dobro jedne stranke, ili pojedine grupe nego ono što je za dobro naroda i zemlje. Htio bih da ova zemlja na neki način smogne hrabrosti da svaku stvar nazove pravim imenom. Ono što pripada čovjekovom dostojanstvu da se to ugradi u strukturu života i zakonito, a da na neki način uvaži različitosti i poštuje različitosti i stvori upravo tu klimu da se svaki čovjek osjeća kao kod kuće. I to smatram da političari trebaju učiniti« izjavio je kardinal Puljić.
Proslava se poklopila s praznikom – Danom primirja koji se u Srbiji slavi 11. studenoga, a samo primirje kojim je završen Prvi svjetski rat potpisano je u 11 sati kada je i počelo euharistijsko slavlje. Slavlje su svojom nazočnošću uveličali apostolski nuncij u Republici Srbiji mons. Luciano Suriani, predstavnici Srpske pravoslavne otac Radomir Rakić i otac Nikola Soldatović, biskup slovačke Evangeličke Crkve Jaroslav Javornik, reis-ul-ulem Rijaset Islamske zajednice Srbije Sead ef. Nasufović, predstavnici Uprave za suradnju s crkvama i vjerskim zajednicama, te brojni veleposlanici i predstavnici Veleposlanstava u Beogradu.